Dugo nisam pisala onako općenito. U zadnje vrijeme me drži planinarenje i sve vezano oko toga. Društvo je odlično, a kako već znate obožavam putovati i onda mi je to zakon. Jedva čekam idući vikend da odemo u Sloveniju na dva dana.
Kod mene je sve kako treba. Veliki dječak me prešišao u visini, pa sada ja izgledam kao njegova seka, a ne on kao moj sin :-)...Još uvijek se jakooo dobro slažemo i već smo isplanirali ljetovanje u sitnice. Uplatili 10 dana na Hvaru u Starigradu, a nakon toga smo dva dana kod kuće, taman toliko da operemo svu odjeću i ručnike pa prašimo na Lošinj, na još deset dana mora.
Život je krenuo svojim tokom, onako kao treba i nakon svih onih godina pakla koje smo proživjeli i preživjeli izgleda da je došlo i naših 5 minuta uživanja. Radujem se što sa sinom imam izgrađen prijateljski odnos i sve se može riješiti razgovorom i zekanjem. Puno se smijemo, šalimo i grlimo, cijeli dan nastojimo provesti u vrlo dobroj atmosferi koja pršti smijehom. Tako se budimo, a tako i odlazimo na spavanje. Uvijek utonem u san s osmijehom na usnama, za razliku od svih prijašnjih godina kada mi je suza bila najbolja ili najgora prijateljica, ne znam kako bih ju nazvala...
Znam da pubertet donosi razne faze i trudim se biti najbolja prijateljica sinu. Kako će to biti u sljedećim mjesecima i godinama koje su ispred nas ne znam..Da li će upasti u loše društvo, da li će uspjeti ostvariti svoj san da se jednog dana upiše na fakultet informatike u Zagrebu, da li će biti dovoljno zdravlja?..Ne znam, ali pozitivno razmišljam kao i onda kada je sve oko mene bilo crno i nije se na kraju tunela vidjela svijetlost.
O exu...ne znam da li bih pisala ili ne o toj temi...Možda samo malo. Kako vrijeme prolazi sve više se viđa sa sinom, kupuje mu patike i poklone, redovno uplaćuje alimentaciju. To prije nije bilo tako...Sve više je svjestan što se dogodilo i na koji način. Želi mi biti prijatelj...no uvijek se pitam što ostaje nakon propalog braka? Ima li tu prijateljstva ili nas veže samo zajedničko dijete?
To će pokazati vrijeme i postupci, naravno njegovi....
Bez obzira na sve što nas čeka u narednim danima, mjesecima i godinama, nada uvijek postoji, nada u bolje, sretnije i veselije sutra, pa makar ta vrata nade izgledala ovako:

Post je objavljen 14.05.2006. u 12:29 sati.