sumrak
sunce u boci
vozim sto na autoputu
i sve nestaje
polako dodajem gas..dok mi se srce ne zaljepi na naslonjac sica
potonem dublje u svoje kofere
znam da tamo nije tvoje prebivaliste...sigurno je
ovaj put ne molim da me puste....obziri su izgubili kontrolu i rasplinuli se u toplom zraku
jos vidim njihove obrise
ali brzo putujem u vremenu...ne dam da me sustigne
kajanje
lica u retrovizoru...refleksije srca
djetinjstvo je naslo svoj kraj u tvom odgovoru
zatvorila sam oci u naletu vjetra
i vristala
progutala sebe
i kilometre pustinje ispred
otac i braca ostali su svjedoci
samounistenja
zato idem brze njihovim putevima
majka je cekala pokorno
sita sudbine
zato probijam zidove
tvoje lice slavilo je
krhotine srca
zato nedam ... nedam da me uzme
....
izgubila sam se u krajoliku
krv je tekla i dalje hraneci tijelo bojama
otpustim kocnice
imam svoje sunce u boci
sjecanja sam ostavila uz cestu
umorna sam postala
od tracanja u mjestu...
Post je objavljen 14.05.2006. u 11:22 sati.