Zadnji čas je napisati nešto i o ovome. Aktivnost koja me okupira zadnjih tjedana, toliko me okupira da sam i vikende provodio na poslu. Nije loša stvar ubijati se poslom, osobito ako si tako okupiraš misli da ne misliš na neke druge stvari. Nakon dugo rovarenja po prašini moj trud se ipak počeo konkretizirati u nešto opipljivo i tako sam imenovan u Radnu skupinu za pretpristupne pregovore sa EU. Sad sam postao high-level aparatčik. Osim priznanja, to mi je donjelo i dosta obaveza i gomilu posla. Svi involvirani u pregovore podnijeli su žrtvu cjelodnevnog (a nekad i cjelonoćnog) rada. „Tko preživi, pričati će!“ To nam je geslo ovih tjedana. Zaboravi familiju, prijatelje, planove, privatni život (ako ga uopće imaš, a ja baš nisam siguran za sebe), i budi stalno na raspolaganju, podnesi žrtvu, ovo su pregovori, nema milosti i ne smije biti greške. I nema posebnih honorara, dodatne love osim prekovremenih sati nema. Ovo se ne radi za novac, ovo se radi za slavu i za Hrvatsku. Ma koju Hrvatsku, sve se to radi za osobnu promociju, svi mi to radimo prvenstveno za sebe, i stalo nam je da sve izgleda odlično, tako i Hrvatska ima od nas neke koristi. Atmosfera na poslu usijana i napeta sve ove dane, sastanci u kasno poslijepodne, Radna skupina ima svoj život.
Da ne duljim previše dugo u proljetnu vlažnu noć, kroz nekoliko sati polijećem u Bruxelles i iduće jutro ću nastupiti pred Europskom Komisijom. U postupku takozvanog bilateralnog screeninga od mene se očekuje prezentacija i odgovori na pitanja iz područja koje pokrivam. High- level, full! Važnost zadatka, visoka. Zapravo nikad važnijeg posla u životu. I kada bi se opet pružila takva prilika, biti malen kotačić i nečemu zaista velikom. Ako ikada budem imao unuke i oni me pitali gdje sam bio kada je Hrvatska ulazila u EU, ja ću im moći reči:“Bio sam dio toga.“ Pa makar nakratko, pa makar malo ali ugradio sam svoju ciglu. Trema, ma nema je. Bahat? Nikada. Naporno sam radio za ovo i zaslužio sam. Moram se dalje pripremati za predstojeće dane, pokušati bar malo odspavati. Tamo kuda idem trebati će mi samopuzdanja. Tamo kuda idem trebati će mi snage.
Očekujte putopisno izvješće, a možda i poneki post sa terena.
Post je objavljen 14.05.2006. u 01:54 sati.