Nisi me uspio ovaj put
prevariti niti riječima, niti pogledima
iza zastora traljavo složenih privida
lažima si rekao svu istinu
nigdje nije bilo tebe za mene
dok si sebično pravdao sve što ti voliš
Zar si doista mislio da možeš
povrijedit moju pamet?
Pamet kažem ne srce
Zapravo si mi rekao koliko
malo poštuješ sebe,
kao kada ostavljaš trag
bez potpisa
Opet si obukao čizme
I krenuo u napad na
moje jadno srce.
Kakva nesretna istina!
Prešutjela sam ti koliko te volim
obuzdala svoje ruke
na putu do tvoga vrata
poplava u mojim očima ne prestaje
ma što su rijeke u odnosu na
padalice, moja slana mora
Pobjeći ću u utorak sa oblacima
ne želim biti s tobom ispod
istog neba....
a ti, ti i dalje misli da možeš
naći sličnu meni, po ljubavi naravno,
to je moj znak raspoznavanja,
ma već sada znaš da te nitko nikada
neće usnama ljubiti lakoćom srca
Možda ti se učini,
ali vjeruj to je plagijat
plovi i dalje svojim plitkim dubinama
i nadaj se da ćeš sresti još jednom
miris jasmina, oblak plav, šapat
naslonjen na kuckavicu
ali nećeš imati dovoljno dana da bih
izbrojao sve one
u kojima nigdje neće biti mene
i tada ćeš znati
da uzalud ti je svaki novi dan
ispod istog neba….
Post je objavljen 13.05.2006. u 22:07 sati.