Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/azhdaja

Marketing

..t-dm t-dm t-dm..

Stavio je noge na klupu nasuprot sebe. Vlak se lagano tresao u polasku. Kvadrat podmuklo skriven u svakom kotaču željeznice trudio se doći do izražaja. Nije mu još polazilo za rukom. Vagon je bio prazan, stare čelične kosti škripale su. Pogledom je tražio oznaku ČKD Praha, znanu iz djetinjstva.. svaki petak i nedjelja kroz nekoliko dječjih godina upijali su zvukove i mirise vlaka. Gibanje. Osvrnuo se oko sebe - još uvijek nije bilo nikog. Noge na klupi nasuprot. Možda zato nema nikog, osmjehnuo se. Ma nije, uopće nije. Sipila je kišica. Počela je ujutro, dok su glasovi još bili čudni, a put se tek otvarao. Doma je već nekoliko sati, iako osjećaj još uvijek nije tu. Lakoća sporazumijevanja se vratila, izronili su poznati natpisi, glasovi još uvijek čudni, krajevi nepoznati.. ali patina poznata. Čekaonica na kolodvoru. Napola zgužvan časopis kojeg vuče već tjednima. Članak o kišnim dolinama brazilskih močvara. I atomskoj bombi nasuprot toga. I tada je padala kiša, dok je brod uplovljavao u luku. Poznata kiša rodnog grada - uvijek pada kad se vraća, kao prema davnom dogovoru. Kapi su se borile sa prozorskim staklom. S brodom je bilo lakše, klizio je sporije, kišna Kosjenka nježno ga je milovala po obrazima. Sa vlakom je drugo. Sivi oblaci posustajali su u daljini. Smeđe klupe, smeđi pod. Poznati oblici. I opet, nije to onaj vlak od pred puno godina, druga je to pruga. Rijetko se kroz prozor može vidjeti druge vagone. U ušima mu je tutnjala tišina. Pojačana bubnjanjem kotača, vraćala se polako, nakon dana žamora, boja i svirke. Boje. Poznati osjećaj boje na zapešču, toliko se brzo uvukao pod kožu. Ma nek stoji još malo. Naslonio se. Brzo će sumrak. Kao onda.. izgledalo je davno.. isto drveće, druga soba, zagušljiva tmina sumraka.. proljeće i prijateljsko hrkanje iza leđa. Što je ono bilo, pasijans? Bit će da je bio pasijans. Zelena pozadina ispod kapljica kiše, ispod dame pik, ispod prozora. I neka tiha muzika. Zvuk sna za leđima. Čudan jezik u daljini. Naslonio se. Izvukao je digitalac. Pa nek bude zadnja. Smiješak.

Nekad je baš dobro biti sam.

-- silly moi

Post je objavljen 13.05.2006. u 22:03 sati.