Čitajuć komentar Nikodema sjetio sam se jedne zgode iz života Ivana Merza koju ću po sjećanju ispričati makar je prošlo dosta od kada sam čitao...
O orlu, jednoj od životinja koja najviše impresionira. Prijatelj ( mislim da je bio duhovnik ) Ivana Merza koji je i poticao ga za rad s mladima koji su bili izgubljeni je doživio nešto zanimljivo. Išao je nekim šorom i vidio kokoš s pilićima i malim orlićem koji je ostao bez majke pa se je prišmajhlao i posvojila ga kvočka :)))
Zamolio je seljaka da mu ga proda. Seljak nije dao, ovaj je navaljivao ali seljak ne da i ne da, nikako. Kad je vidio da ne ide rekao mu je da kako može držati tog malog orlića da zobe tu sa pilićima i kokošima kad je on predodređen za nešto više, za visine, nebeska prostranstva. Seljak je nakon malo razmišljanja ipak uvidio grešku i čak mu poklonio orlića. Mališan nije odmah shvatio što se traži, ali je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja ali tek kada ga je čovjek bacio niz liticu poletio tamo gdje pripada i letio , letio, letio, mahajuć malim nespretnim krilcima sve vještije i vještije...
Tako je i prijetelj Ivana Merza prepoznao da je on predodređen za nešto više i poticao ga niz brojne opasne litice života gdje je Ivan tako uspješno letio, mahao krilima poniznosti i ustrajnosti...sve za mlade...za tisuće i tisuće koje su ga ispratile s porukom " Orle Kristov, hvala što si nam pokazao put k suncu " !
Post je objavljen 13.05.2006. u 20:26 sati.