"Aaaaaaa...the simple pleasures in life...."- reče George Cloony i ostade zgodan.
gledam reklamu za martini, ne kužim sadržaj al vidim Cloonyja kako je lep. a bome je. doduše, nekak mi je bolje izgledal na oscarima al kaj sad, nebumo cjepidlačili.
nebumo. NE cjepidlačit kad je George Cloony u pitanju. (niski George. jako niski, metar šezdeset niski. ) NE cjepidlačit!! (meni do uha niski.) glupačo... (s malim nogicma, sigurno broj 38.) isuse, nisi normalna... (i malim još tko zna čim...:) )
okej, istina je. ne volim niske muškarce. i ne volim male nogice (kao "stopala" nogice). još manje volim kratke nogice, onakve kakve imaju tipovi od metar šezdeset. no...nisam TO htjela reć. htjela sam reć kak se meni uvijek odbije u glavu to što ja ne volim.
evo recimo, ne volim luđake. prvi dečko mi je imal žutu knjižicu.
ne volim glupe bildere. poslije luđaka došo je bilder.
ne volim dosadne mamine sinove, sterilnog duha namještenog u japanskom stilu. bilderov nasljednik.
ne volim male nogice. najveća ljubav imala mi je male nogice.
ja si uvijek skačem u usta. bolje da više ništ ne govorim. jer bu sljedeći došo patuljak u balerinkama, širokih napumpanih leđa, pomračenog uma.
Post je objavljen 13.05.2006. u 19:20 sati.