ponekad se bojim poljubiti te, ne bi li svojom željom otjerala taj sladak nemir s tvojih usana.
mami me...vidljiva mekoća i već poznati okus što pleše ti pod riječima.
gledam te.. sjediš na plavom krevetu, nogu prekriženih jednu preko druge.. tijelo ti se ispepliće tako lako, poput postojanja... laktove si naslonio na koljena i uzdahnuo... duboko.. kao da cijela pluća želiš ispuniti ovim ustajalim ljetnim zrakom koji te obavija i crta neke sjenovite obrise..
gledaš me..
ravno u oči..
fokusiraš moj pogled kao da želiš da nešto kažem,nešto učinim..
sjedim preko puta tebe. opijena.
gledam te i misli mi se slamaju pod teretom ljepote.gledam te cijelog, jedna slika u jednom kadru.. oči ti se plave na suncu, kosa se lagano boji u narančasto... sve zbog sunca.. tvoja mala transformacija... kao kameleon se počinješ uklapati u ovu sobu. sve zbog sunca...
razmišljam, nije mi jasno, zašto ne voliš kada ti oči postanu plave, jer meni su jednako lijepe kao plave i kao zelene....
smješkaš se. već ti je lagano čudno što te toliko proučavam, što toliko šutim....
poželim ti prići, zagrliti te... poželim da se spojimo i tako spojeni utopimo u bojama ove sobe....
sjediš i smješkaš se....
poželim te poljubiti ,ali ne..
ne želim svojom željom otjerati taj slatki nemir tvojih usana....
smiješim se....
Post je objavljen 13.05.2006. u 16:36 sati.