Tisućiti sam put uzela papir
i počela pisati ti pismo:
Možda me se više ne sjećaš.....
i opet sam ga spremila s ostalima
koja nisam imala snage spremiti u kovertu
i poslati-možda me bilo strah,
ili sam osjećala da više nemam pravo...
Tisućiti sam put uzela tvoju sliku
i gledala.
Dugo sam gledala one tvoje oči,
onaj tvoj osmijeh
i nisam je imala snage spustiti...
Tisućiti sam put molila srce da ne plače,
ali nije slušalo...
Nastavilo je spuštati suze
nad još jednim bijelim papirom
i najljepšim očima koje je ikad vidjelo...
Post je objavljen 13.05.2006. u 10:42 sati.