Ne, nisi to vidio tugu na mom licu,
Kad mi poslijednji osmijeh iz oka uze.
Samo je, na trenutak jedan, izašlo sunce
Pa ti se učinilo, u odsjaju, da su suze.
Doista nisam plakala, učinilo ti se samo,
Proljeće je i znaš da mi se javlja alergija.
Zato su mi kapci crveni i ovako natečeni
I zato me je napustila ona životna energija.
To je samo trenutno, ne brini, proći će,
Kao što uvijek prođe kad vrijeme odradi svoje.
Slobodno se opusti i otiđi tamo gdje želiš,
I gdje misliš da će netko više cijenti osjećaje tvoje.
Ostavi me slobodno samu, ja umijem preživjeti
I u ratu sam znala kako da ne padnem na koljena.
Ovo među nama što je bilo i u šutnju se pretvorilo,
Samo je dokaz da nisam bila dovoljno voljena.
Ma ne brini se, ti samo živi kako si naumio,
Svatko ide tamo gdje smatra da mu je bolje.
Ja ostajem na ovom istom našem životnom putu,
Odlučna, hrabra, puna samopouzdanja i volje.