Prolaze dani...
i godine već...
rekli su mi: "život ide dalje"
imali su pravo.
duboka, nepredvidljiva rijeka i dalje teče,
ponegdje bistra, svježa..
a onda- dođe taman oblak i zamuti ljepotu.
javio se krik što kaže : " fali!"
oh, nedostaješ mi...
bio si moja stijena,
uvijek tu.
osoba kojoj je stalo.
ZAISTA stalo.
i znam da si daleko,
a zapravo nisi.
ti si uvijek tu.
gdje god bila ja.
volim te!
da, život ide dalje,
ali, brate moj,
Uspomena na tebe ne blijedi!
anđeli neka zagrle te u moje ime!
Post je objavljen 13.05.2006. u 00:05 sati.