Bilo je posve slučajno, prvo "poslovno", pa prijateljski i ja sam "pala". Pokušavaš se oduprijeti, ali ne ide. Zatvorim oči i on je tu. U drugima vidim njega; tražim ga u najsitnijim detaljima nečijeg lica. Da li je glas sličan njegovom?
A one oči, zelene poput trave, kako su me samo gledale.
Ponekad mi suze krenu. Pokušavam ih zadržati, ali one su tvrdoglave i nedaju se.
Od prvog trenutka je bio moj anđeo koji je pazio na mene.
Ali ja želim nešto više, želim tebe ovdje, sada, odmah. Želim čuti tvoj glas. Na samu pomisao se naježim. Želim da mi bar poželiš laku noć, da kažeš nešto što će me oraspoložiti. Jer samo ti to znaš najbolje. Uvijek pogodiš ono što mi treba.
Post je objavljen 12.05.2006. u 21:21 sati.