Soba boje naranče.Sunce u tragovima po njoj lijeno šara.Ruka na papiru,Ali olovke nema.Uvijek jednog dijela nemaKad nisi tu.
Zatvaram oči.
Trudim se misliti – ovo nije java.Teško u grudima-Još sam samaSve dok ti nisi, nisi tu..
Otplešimo još koji put po onim snenim melodijama po kojima smo koračali puni nade.
Ta glazba još svira, negdje u dubini, ti ne želiš ju čuti.
Mogu plakati danima, sate bojat u crno,
Nema toga što svjetlost budi..
Ponekad poželim da smo stali na početku
Ostali dva stranca na svom dijelu sobe
Da smo se voljeli iz daleka, onako sneno..
Poželim da nisam toliko htjela.
Da nisam toliko žudjela za tim
Ne mogu se sjetiti što to bjaše sreća
U ovim tamnim dugim noćima
Svemir i ja bdijemo skupa
On krije tugu u zvijezdama što nosim ih u očima.
Još se pitam katkad
Što sam zgriješila
Da svaki osmjeh koji imam
Život mi otima...
U sobi boje maslina Vene zadnji cvijet Nježng mirisa
Samo dim od cigarete-Samo on ovija
Tijelo puno ostataka
Dijeljeno na dva-
Nepravilna razlika,
Sva tuga ostala
U koži jednog čovjeka.....
Post je objavljen 12.05.2006. u 20:33 sati.