Marketing
OZONSKI OMOTAČ
Svjedoci smo sve goreg stanja i sve većih oscilacija u vremenu, od extra vrućina do extra hladnoće. Prijelaz između godišnjih doba je izgubio svaki smisao, a čini se da nas ništa bolje ne očekuje u budućnosti. Znamo i sami koliko se priča,a mi samo klimamo glavom u stilu, ma znamo mi sve o tome. Je li zaista tako?
što je ozon?
Sunčevo je zračenje neophodno za život na Zemlji, ali pretjerane količine nekih dijelova Sunčeva spektra mogu imati sasvim suprotni, neželjeni učinak. To je slučaj s ultraljubičastim (ultravioletnim) zračenjem (UVZ). Ultraljubičaste zrake u malim količinama mogu biti korisne, jer sudjeluju u proizvodnji D vitamina koji je važan za izgradnju kostiju. Međutim, previše UVZ potiče mutaciju gena, oštećenja DNK, rak kože, prerano starenje i ostećenja imunološkog sustava.
Do Zemljine površine dopire samo manji(potrebni) dio od ukupnog UVZ sa Sunca. Glavninu tog opasnog zračenja na putu do Zemlje zaustavlja ozon. Ozon je plin čije se molekule sastoje od tri atoma kisika. Čak 90 % od ukupnog ozona u atmosferi nalazi se u stratosferi jer vrlo djelotvorno upija UVZ. Zato su najgornji dijelovi stratosfere jako zagrijani. Iznad ozonosfere atmosfera je hladnija. Ozon u stratosferi nastaje djelovanjem sunčeve radijacije koja cijepa molekule kisika na dva atoma kisika. Kada se tako nastali atom kisika spoji s molekulom kisika nastaje ozon. Ozon i nestaje djelovanjem sunčeve radijacije. Raspada se na atom kisika i molekulu kisika. Količina ozona u atmosferi ovisi o ravnoteži proizvodnje i razgradnje.( http://www.sigmacentar.hr/)
OZONSKE RUPE
Najveća prijetnja životu na Zemlji
Ozonski se omotač stvarao milijardama godina, sve to vrijeme štiteći život na Zemlji, dozvoljavajući mu da se razvija u najneobičnije oblike, koji su se rađali, živjeli i umirali, pojavljivali i nestajali, nesvjesni 'dobrog duha' iznad sebe. Čini se da će prva vrsta svjesna njegova učinka biti ta koja će ga i uništiti(http://www.tportal.hr/)
Globalno zatopljenje
Globalno zatopljenje usporava obnavljanje ozona i time zatvaranje ozonske rupe. Iako je, na globalnoj razini, zabranjena uporaba pojedinih štetnih kemijskih spojeva koji neposredno oštećuju ozon (poput kloro-fluoro-ugljikovodika ili freona), ispuštanje štetnih plinova iz industrijskih postrojenja nije se smanjilo,već poraslo- što je dovelo do porasta temperature i nastanka efekata staklenika te posrednog uništavanja ozonskog omotača.
Problem stanjivanja ozonskog omotača uočen je krajem sedamdesetih godina, a činilo se kako je za njega nađeno rješenje kada je 1987. godine potpisan protokol iz Montreala kojim su zabranjeni freoni,plinovi dotad upotrebljavani u sprejevima, hladnjacima, i uređajima za hlađenje. Tijekom godina štetni su plinovi zamijenjeni, a ozonski omotač se počeo obnavljati premda nije dostigao gustoću koju je imao prije 1980. godine. Dosad postignut uspjeh u obnavljanju ozonskog omotača, vjerojatno će vrlo brzo biti uzaludan jer se ispuštanje štetnih plinova iz industrijskih postrojenja, poput ugljičnog dioksida, dušičnog dioksida i metana ne smanjuje.
Efekt staklenika
Bez Sunca nema života na Zemlji. Ono nam daje svjetlost i toplinu. Stalno se govori kako više nije dobro biti puno na Suncu i da je to svake godine sve opasnije. Jednako tako, svi primjećujemo da je na Zemlji sve toplije. To se događa zato što je u zraku sve više otpadnih plinova koji narušavaju prirodnu ravnotežu.( to, naravno, uzrokuje čovjek) Zemlju obavija nevidljivi omotač koji se sastoji od plinova. Sunce obasjava Zemlju, a plinoviti omotač zadržava toplinu i tako grije Zemlju. Zemlja oslobađa tu toplinu i vraća je u svemir, jer bi inače bilo sve toplije. Međutim, zbog sve više plinova u zraku, Zemlja se ne može osloboditi pa tako postaje sve toplije. To se zove efekt staklenika. Ako se Zemlja ugrije za samo nekoliko stupnjeva promijenit će se klima.( http://www.eco-omblici.hr/)
Post je objavljen 12.05.2006. u 20:45 sati.