Počinila sam grijeh.
Ne vidjevši te više od dva tjedna, još nakon tvog bezobraznog ponašanja, počinila sam grijeh.
To je jedna od stvari, jedna od mojih želja koje sam te zatražila u jednom od zadnjih postova.
Citiram sebe samu...he he...
...tijelo još jednom za vjeke obilježi...
...svojim poljupcima, dodirima, željama, cijelim sobom...
...da nikog drugog nikad ne poželim...
...da samo tebe volim, želim i za tobom žudim...
Oprosti. Zaista mi je žao.
Nakon dugo, dugo vremena, ja sam...ne želim to ni napisati... Poželjela drugog.
Uhvatila sam se da razmišljam o dotičnoj osobi od neki dan... i poželjela sam ga... razmišljala zašto ne zove...razmišljala kako je drag, pažljiv i nježan kao što si ti nekad bio...nekad bio... zašto više nisi?... ...razmišljala sam kako isto priča kao ti, isto me dira kao ti... a ima i isti pogled... onaj nježni, sneni, čarobni... podsjetio me na tebe... a kako tebe više ne mogu imati, tražim te u drugim ljudima... to je, vjerojatno...
Sad sam postala njega željna, i čekam taj poziv, iako znam da nikad nije bio i neće biti ti...zavaravam se, jer jedan si i jedini, za mene savršen, vječno voljen, a nisi moj... više nikada...
...mene pijanog su odveli, moji prijatelji, vjerni psi,
i do jutra me tješili da ima milijun takvih kao što si ti
i da ću te preboljeti...
Ne, nema milijun takvih kao što si ti i dala bih tisuću i jednog ovog dotičnog koji me podsjeća na tebe, kad ni tisuću i jedan takav ne bi bio ti. Ti si ti. Poseban, jedan... jednom je uz to stajalo i moj...više ne...
Iako sam počinila velik grijeh, oprosti mi...jer...
Da, njega sada želim, ali tebe zauvijek volim...jedini...