Večeras idem na put...poželjeh iskoristit ovaj dugi vikend za lagani odmor i razmišljanje daleko od ovog Zagreba. A i ne škodi mi malo veća udaljenost od njega. To jest, ne bi mi trebala škoditi, ali... Znam da bih ga vidjela danas da izađem, a ja njega jako volim gledati...he he.... Ipak, vjerujem da ću za neko, sad još neodređeno vrijeme, biti sama sebi zahvalna... Jer koliki sam god romantičar, vjerujem u ono Daleko od očiju, daleko od srca. Posebno ako se trudiš, a ja pokušavam. U početku sam, ali valjda će krenut...I mene barem jedanput. Nadam se...Trebalo bi, ali...
Sve mi više nedostaje. I koliko god se trudim negirati i potisnuti to, još uvijek je tu. I uvijek ispada da se ne trudim dovoljno...
Ipak, samo sebe krivim
jer, ja sam birao taj put
e, al' da pevam to što živim
o, ja bi pev'o čisti blues
Post je objavljen 12.05.2006. u 18:28 sati.