I kako da ja njima sad objasnim da se osjecam kao poluprozirna amorfna loptica ove boje sa zlatnim sljokicama koja lagano lebdi iznad zemlje i ostavlja ljepljivi trag? I kako da im objasnim se trenutacno najvise mogu poistovjetiti sa svojim jastukom zato sto je on isto tako amorfan i veseo? I kako da im kazem da me najvise na svijetu veseli razmisljati o bubamarama?