Marketing
Percepcija nas samih...
Naletio sam na neke svoje stare radove...
scenarije, sinopsise, pjesme, novele, čak je tu bilo i pokušaja romana...
pa bi ih podijelio sa Vama.
I to ne zato što što bi ste ih vi htjeli čuti ili pročitati, već jednostavno zato što mogu...
Umjetnička vrijednost tih mozaika riječi je upitna, ali je zato emocionalna i sentimentalna vrijednost u najmanju ruku neprocijenjiva. To su bila "djela" koja su mene odjeljivala(bar u mojim očma) od "mase", te montone, kašaste skupine ljudi, istih nazora, pogleda, shvaćanja i istog usuda. Nisam htio biti dio njih i zato sam se upustio u filozofiju, zato sam zavolio J. P. Sartrea, zato sam šarao i pisao...
no kasnije, kako sam stario, sve sam manje vremena imao da budem buntovan i polako je progutalo i mene...
progutala me masa... no i dan danas sjetim se tih dana, ponekad napišem nešto čisto da uveličam pobjedu "mase" nad velikim buntovinkom tog vremena, da sam sebe malo utješim da ipak nisam kao drugi...
jedna pjesma bez naziva...
Vaša je percepcija,
u potpunosti refrakcija slobodnog uma
koji beskrajno luta
bez želje kao puta,
zatvoren u sebi,
a ti se lijepo ...
Sve što vam je jasno,
zapravo je skica,
kako jedno lice,
ali maska ispred lica.
Ista scenografija u glavi,
ista priča što vas davi,
isti izraz tvoje face,
kad se iste riječi bace...
jer malo tko razumije,
što to um ovaj umije,
što to mene jako tišti,
kada inspiracija ta vrišti,
što krvari kao rana,
polako,
od iznutra,
ka izvana....
4 sjene oko 4 daška energije,
crno što se smije, bijel je tko se ne smije...
A kad se krv na rani skori,
tad se vračam svojoj mori,
ka konzervativnom, sivom i logičnom,
krutom, točnom i periodičnom.
U svijetu pokušavam uhvatiti ritam,
svim kockama tako bitan,
meni tako stran...
kao noći..
dan
Post je objavljen 12.05.2006. u 13:01 sati.