
Tako me je nazvao Dismissed i toliko mi se svidjelo da sam morao staviti to kao naslov na svom blogu. Oči koje se smiju. Razmišljam. I došao sam do zaključka da drugi ljudi bolje uočavaju tvoje prednost i mane nego ti sam. Tako recimo ja za sebe mislim da sam prosječnog izgleda iako me neki dižu u nebesa (grrrrrrr). Neka neka. Ali neću se umisliti. So anyway… Također sam eto doznao da i odajem dojam jako simpatičnog dečka. Od nekih ljudi također dobivam informacije da znam biti malo femi što nikako ne prihvaćam ali eto, oni očito bolje znaju. I znate, što, to je sve ono što mi jesmo. Trebamo se prihvatiti takvima kakvi jesmo. Mi smo gay. Ja sam gay. To sam odavno prihvatio i volim sebe takvog kakav jesam. Dakako da bih volio popraviti par stvari na sebi, ali tko ne bi. To nas čini ljudima i ističe sve naše nesavršenosti. Ne znam poantu ovog posta ali mi je eto palo napamet da bi se mogao dotaći i teme naših sumnja i nesigurnosti. I znajte da, kad vam se čini kako ste ružni i nitko vas ne voli, postoje ljudi koji vas vide predivnima i koji vas cijene zbog onog što zbilja jeste.
Svim mojim kolegama blogerima
Post je objavljen 12.05.2006. u 12:37 sati.