LJUDI MOJ, VEC DANIMA GOVORIM, NAPISAT CU NOVI POST, NAPISAT CU NOVI POST, ALI TO NIKAKO DA učinim....
Razmisljah ja tako prethodnih dana kako sam sretna sto sam konacno se ODLJUBILA
I onda dođem na autobus i.... shvatim da nesto nije uredu....
Mislim si bude sve ok, ali i dalje je dan glup, vrijeme cudno....
nista se ne događa u mome životu...
Same brige i problemi....
No nadam se da je bar netko sretan....
Evo vam sad jos jedna moja pjesmica...
Tako bih voljela...
Tako bih voljela jednog te dana sresti,
Tako bih voljela sa tobom na terasu sjesti...
Tako bih voljela imenom te zvati,
Tako bih voljela da sunce ne prestane sjati...
Voljela bih da mi u oci kazes,
Voljela bih da mi ne lazes,
Da mi samo jednom priliku das,
Tako bih voljela VOLJETI TE, samo da znas...
P.S. Ines ovo nije za njega...(mozda malim djelom, mislim je....)
I EVO JOS NESTO....
...Ljudi će zaboraviti što si rekao...
Zaboraviti će što si učinio..
Ali nikada neće zaboraviti kako su se
uz tebe osjećali...
…Izgubljena, jučer, negdje između izlaska i zalaska sunca, dva zlatna sata, svaki opremljen sa šezdeset dijamantnih minuta.
Nikakva se nagrada ne nudi, jer su izgublj…
Jeste li bili ikada s nekim i osjećali…
Da vam nedostaje netko
koga nikada niste sreli…?eni zauvijek…
…Vjerujem u trenutke..
…Koji promijene sve..
..U kojima je moguće sve…
…U kojima znamo da kamenje nismo…
…I da je sve tu stvoreno samo.. Radi nas..
..Radi tih… Trenutaka…
Ima taj jedan moj svijet..
Skriveni..
Tajan…
Ali ako želite pokazati ću vam..
Samo morate zatvoriti oči..
Oči ništa ne vide..
..Ponekad zaboravim na bojice skrivene u prašnjavoj ladici..
Ponekad ih se sjetim u tmurnoj noći.. I ja ih vadim i crtam.. Satima..I lijepo je crtati po papiru..I lako je crtati po papiru.. Ali crtati po životu.. Probajte crtati po životu.. Slika je sasvim drugačija.. Osjećaj je sasvim drugačiji..
I kažu..
…Životne bitke ne dobivaju uvijek ni najjači ni najbrži. No prije ili kasnije, pobjeđuje onaj tko misli da može. Sve je stvar stava.. Sve je stvar Tvog stava
..Jer dijete više nisam..
..Jer srce se zatvorilo i okružilo nekim hladnim zidovima..
Eh, živote, reci mi molim te, reci.. Kada sam to odrasla..? I reci.. Kako.. Kako da se vratim, bar na minutu, samo to te molim da mi kažeš…
Samo da još jednom trčim bosa po dvorištu sa kamenčićima u ruci..
I trešnjom u džepu..
Samo još jednom..
...Da podaris mi ponovo
onaj osjecaj u srcu,
onu radost pred raskosi i sjajem
cestitke novogodisnje
sto u jutrima decembarskim stize;
ili, bar da osjetim ponovo
onaj drag miris septembra
i knjiga, biljeznica novih
pred dolazece dane skolske -
da upitam
da vratis mi dane djetinjstva,
da li nezahvalno je, Boze?...
Post je objavljen 12.05.2006. u 10:20 sati.