Marketing
Strah
Nakon rata malo je stvari na ovom svijetu kojih se bojim.
No ima jedan manji ,pa malo veći strah.Prvi manji strah je odlazak zubaru,A onaj drugi definitivno je strah od f r i z e r a.
Smješno , vjerojatno .Ljudi se boje smrti , bolesti , gubitka materijalnog a ja ja se bojim frizerki.Svakako taj strah nije bezrazložan.Kažu prepusti im se oni znaju svoj posao.I tako ja se prepustim pa jednom izađem spaljene kose , želja za pramenovima boja meda preraste u frizerkinu varijantu bordo pramenova.
Zadnja zgoda desila se prije dvije godine .Odem ja u frizerski salon u kojem kosu uređujem zadnjih sedam godina.Moja frizerka Marija (upravo u blaženom stanju) radila je suprotnu smjenu a ja navalila .dosadila mi dugačka kosa i ja bi je silom šišala.Dohvati mene u ruke neka djevojčica svojih pedeset kila i pita me
-I kako ćemo?-
Bacim se ja rukama i nogama u objašnjavanje i tako kažem-Pa eto kratko ,malo duža varijanta frizure Meg Ryan ili ti Sanje Doležal.Znači nešo pomalo čupavo.-
Kako u salonu friziraju i muškarce na pola moje "frizure " sjeo je na šišanje neki proćelavi gospodin u zrelim godinama.Pa me pita -Gospođo ovo na podu to je sve vaša kosa?E da je meni barem desetina te ošišane.-Značajno je svo vrijeme pratio štriganje moje glave i pri tom lagano odmahivao.
Sjedim ja kosa mokra, reže ona sve u šesnaest ,a ja još ništa ne kužim.Tek kada je kosu osušila nisam znala da li bi plakala ili se smijala.Od postepeno ošišane kose do pola leđa ja sam izgledala baš ko očerupana kokoš.Dakle pramenovi uz vrat ostali su do pola leđa ali stanjeni tako da su visili kao masni špageti ,isto tako uz uho ,na tjemenu kosa dužine ježa.Prekrasno .Dođem ja doma i prvo odem u kupaonicu uzmem škare i odrežem te visuljke.Uslijedilo je puštanje kose jer sam nakon tih zahvata više ličila tifusaru nego Meg Ryan.
Tako smo Marija i ja proteklih dvije godine uzgajale moje vlasi i štuckale samo vrhove .Žena sluša ,što je zaf rizerke rjetkost.Taman shvatila žena što ja hoću kad ono ostade trudna.Kuku ,jao ,upomoć.
Onako bezveze šetam ja prije nekih mjesec dana gradom i uacim karticu u bankomat i sve se ugodno razveselim količinom novčića.I kao svaka pametna žena odlučim se počastiti.Pitanje je bilo krpica ili frizer.Nisam puno razmišljala a kako sam bila na Trgu prvi salon do Rukotvorina hvaljen ,samo što nije i opjevan.Uđem ja i pitam s obzirom da nisam naručena mogu li me ošišati.A tamo neka žena zmaj samo što me ne istuće -Ne ne dolazi u obzir,kasno je -Izbjegnem ja njene frustracije i krenem dalje u još razvikaniji salon u Frankopanskoj.
Mislim ja e tek kad me ovi vide u trapkama i majci ti će me i nogom u guzicu.Padne mi napamet da se tamo frizira i Seve.Uđem ja vlasnica salona pristojno mi se obrati ,zamoli me da pričekam ,usput se dogovorimo što će mi raditi.Sjednem ja bacim pogled kad unutra a tko drugi nego Seve nacionale.Samo što nisam pukla od smjeha .
Nisam dugo čekala dvije djevojke izvlačile su mi pramenove,muka koja inače poduže traje na mojoj gustoj kosi začas odrađena.Uputiše me nabazen za pranje kose sjednem ja na fotelju kad ono ispod gospodične guze počne nešto plaziti ,i to prema vratu.Ja samo što nisam skočila ko opaljena,odkud seljak može pomisliti da sjedi na masažnoj stolici (dojam plaženja izazvali su valjčići u kožnoj masažnoj fotelji koji se ukratkom vremenskom razdoblju aktiviraju od guze prema vratu).Šišao me neki dječačić ,ma čovjek ti sve lijepo objasni i počne raditi.Rezultat savršen.
Mislim ja -E sad kada meopale po džepu,samo bi mi još falilo da se izblamiram i nemam dosta kesha.-
I na kraju shvatim da živim u zabludi .Šišanje,pranje i frizura koštali su 100 kn više nego u mom kvartovskom salonu.A tih sto kuna najbolji je ulog u posljednjih šest mjeseci.
Naravno iz salona sam otišla savršeno dobre volje ,šepurila sam se kao puran .
I onda neka netko kaže da mi žene nismo čudna bića.
Post je objavljen 12.05.2006. u 01:59 sati.