Marketing
Up, high...
"Oh, vilo...Baš si vila, znaš?
I dijete. I majka.
I sanjar. I vjetar.
I more. Pahulja.
Oluja i bonaca...
Uistinu krasna večer za vile..."
...moj Medo...
Mislim da je zaslužio da učinim nešto što dosada nikad nisma činila...Ovo je za tvoje toplo srce...
Mnogi repliciraju na komentare ostavljene na blogu, ja to ne činim, za me je moja priča gotova onog trena kad je objavim...Vaši komentari su kao miris racvjetanog jorgovana, daju posebnu notu ovim riječima, te s njima zatvaram poglavlje otpočeto svakom novom pričom koju Vam povjerim...
I znam ponekad misliti trezveno i kristalno jasno, a iste te misli na putu do pera postaju vitičaste i maglovite, da bi nejasne došle u Vaše domove, na Vaše oči.
I tako i bi...
Prošli post, bio je odjek iz nekih starih ponora. Sreća kojom me On obasipa ponekad je teška za ovu naizgled jaku ženu...Uplašila sam se. Uplašila se voljeti, sniti na javi, dotučena nekim starim razočaranjima u osobu s kojom sam život planirala. Uplašila sam se Novog života.
Jesam Sanjar, no ipak sam i samo – Čovjek.
A On...On je tu, čvrst i gord, sazdan od principa, onaj koji ne govori već pokazuje djelima, nevjerni Tomo koji me uči vjerovati, čvrsto drži moj balon, dovoljno visoko da sam među lepršavim oblacima, a opet dovoljo blizu da me Sunce ne opeče.
Sretna sam, moji virtualni prijatelji i srodne duše. On me čini smiješnom i nasmiješenom. Uz Njega sam Žena i Dijete.
Uz njega sam Vila...
Samo ponekad, oprostit ćete mi na nepjesničkom izrazu - kenjkam...
Post je objavljen 11.05.2006. u 23:14 sati.