Ah kad pomislim da moram u subotu u školu dođe mi da je srušim i to s nekim buldožerom s onom kuglom.Bolesno bi se smijo dok bi to radio.Dosta o tome.Nervira li vas to što roditelji ne razumeju neke naše potrebe,mene da.Recimo danas nešto planiram kad ću učit,pa ću pogledat tv i tako kad eto moje mame.Nikola sine oguli 4 krompira i operi suđe.Ja namrgođen krenem.Ja stavim 4 krompira,kad ona pa to je malo stavi još.I tako sam gulio 10 krompira,ko slepi putnik u brodu.Baš kad sam pomislio da je mučenju kraj eto moje mame po drugi put,das te krompire iseci na kockice,joj....I to uradim.Pa onda operi suđe,ajd fala Bogu nije ga bilo puno.I tako prođe sat vremena.Poremeti mi se čitav plan,ali šta ću moram pomoć mami jer ako joj ne pomognem to će mi nabijat dugo vremena.Malo me to ljuti što ponekad nepoštuju moje slobodno vreme.A jebiga.Sad sam eto opro kosu i tuširo se,osećam se tako čisto,a kosa lebdi dok prolazim kućom.
Evo nabavio sam slike sa mojom majicom iz svatova:
Al sam moćan

Ovo vreme me ubija.Ujutro 10 stepeni,popodne 20.Kiša,pa sunčano.Baš sam mislio da uštedim koju kunu na bus,ali eto već drugi dan idem busom kući.Damn.U nedelju vas očekuje priča o Vanji i utvrdi Vadis.Ovo mi je jedan od kraćih postova.Ajd do tipkanja,živeli.
Post je objavljen 11.05.2006. u 22:00 sati.