Marketing
Sedam i dvadeset...
... je bilo na velikome satu kada smo se morali okupiti na drugom katu poslovnice. Zasto tako rano, nisu nam rekli, a uobicajeno vrijeme dolaska je osam sati, dok se za klijenturu poslovnica otvara u osam sati i trideset minuta. Dakle dosli smo, posjedali na uokrug postavljene sjedalice, koljenima prigrlili bubnjeve koji su nas tamo cekali i za zagrijavanje osjecaja zajednistva se malo drzali za ruke!
Tako zagrijani poceli smo u ritmu kojega je odredjivala voditeljica seanse (vidi jeens na gornjoj slicu) lupajuci po bubnjevima izmisljati svak po dvije recenice koje su nas trebale jos jace povezati i omoguciti da ostvarimo jos bolje poslovne rezultate!
Pa malo ruke gore,
pa malo zagrljeni lijevo, desno ..., ali zajedno, molim
i na kraju nesto kao opustanje!
E sad je valjalo zurno pripremiti sve za dolazak stranaka, a mene je neodoljiva zelja vukla da napisem molbu za prijem u ekipu tobusa koji bi ovih dana trebao proci ovim krajevima, pa neka me vozi kud god hoce, samo da ne vise lupam po bubnjevima!
(tobus moga jutrosnjega sna)
Post je objavljen 11.05.2006. u 20:47 sati.