Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/foolishgames

Marketing

Vjerujem da su prijatelji poput andjela koji nas podignu kada naša krila zaborave letjeti!

Evo mene su novin poston... Prvo van želin zahvalit na svima komentarima podrške u prošlemu postu! Jako mi puno to znači!!!! HVALA!!!! E, a virujte mi da se ne želin vraća na prošlu temu... Neću... Ne želin! Ima drugih stvari za pričat, a da ni jubav... Mogla bi se malo osvrnut na prijateljstvo... E... Malo je onih pravih prijateja, onih koji su u pravom smislu pravi prijateji! Ako u životu nađeš baren jednoga, jako si sritan.. Rijeki su oni koji su uz tebe ka ti je to najpotrebnije, koji ti priskaču u nevolji... Puno je onih koji su uz tebe ka je sve super, ali kad dođe ono loše razdoblje, onda se nemaš više kome ni obratit, pa se još više osjećaš usamljeno! To je najgore... Kad nemaš ni jednu osobu koja bi ti pomogla barem jednom riči kada ti je najteže i kada ti je to najpotrebnije! Onda ope ako se zajubiš, pomuti ti se razum i zboravjaš na prijateje! Jubav doje i poje, a pravi prijatej zauvik ostaje i to se mora zapantit! Ispravite me ako grišin! Eto morala san ja spomenu jubav... Ne znan... To je to... I još nešto!!!! Ako nemate pravega prijateja, vi budite pravi prijatej pa ćete ga onda i vi imat! Eto...

Pravi te prijatelj povrijedi samo jedanput i to onda kad umre...

Post je objavljen 13.05.2006. u 17:25 sati.