Danas vam je Chi htjela pisati o svojim nebulozama, o tome kako joj je mozak na stand by, kako je sama bila u uredu i kako je slušala P4 (Pe fireee), Norveški radio koji joj je zabranjeno slušati na poslu zato kaj je internet veza u kakici :-)
I htjela vam je pisati kako ju je ročnik oraspoložio s pudingom od čokolade...
I o tome kako se zaljubila...ne u ročnika...u nekog drugog...nekog malo već duže prisutnog u njezinom životu...nekog neostvarivog...nekog o kome vam više ništa neće reći...neće...zato što Chi neće ništa ni poduzeti...neće...
Osim toga da on možda ovo sada čita, jer Chi čitaju svi koje zna...jer Chi nemože držat jezik za zubima...osim kad je ljubav u pitanju, onda Chi nemože to prevaliti preko usta...
Chi je otvorila zbog njega i jedan drugi blog, koji nebi čitali ljudi koje Chi poznaje, ali ipak je od toga odustala pa tamo sada piše svoje "pjesme"...ko je čitao Little Chicken na početku, zna o čem se radi...a vi koji niste, žao mi je... Chi je sve to pobrisala...
Danas vam Chi neće pisati o ničem od toga...jer je u 2 navrata pala veza s interentom (nije zbog Pe fireee), a to je direktan znak koji je Chi dobila da ovoga puta zbilja drži jezik za zubima...
I zato vam Chi neće pričati o ničem danas... ostavit će vam jednu lijepu slikicu, jednog mjesta gdje bi htjela stajati sada s šalicom kave u rukama 

****UpDate: 20.28h ****
Možda će vam Chi ipak nešto reći, reći da danas nije cijeli dan mislila o njemu, i nije skakala na svaki zvuk mobitela da vidi jel možda on zove, jer on ne zove Chi, ni poruke ne šalje, samo ponekad, neke službene...
Reći će vam da je to sve počelo prije otprilike mjesec dana, i da tako samo traje, bez nekog ludila i svega tog...
Reći će vam da su 3 dana početka zaljubljenosti vašu Chi vratili u život, jer je mislila da nikad više neće moći biti tako pubertetski zaljubljena, i nije bila još od puberteta...
I reći će vam da već dugo za nikog nije napisala pjesmu, a zbog njega je napisala nekoliko.
Ali možda vam neće reći da su ti trenutci zaljubljenosti za nju bili posebni jer se u godinu dana nečeg s Onim Čije Se Ime Ovdje Ne Spominje nije niti jednom tako osjećala.
Ali reći će vam da je ovo prvi put da ne želi ništa poduzeti pa niti neće, jer sve ovo vrijeme Chi je žarko željela a nije se usudila...sada je pak druga situacija...Pustit će da život teče, da to traje, sve dok prestane...jer, nezna Chi objasniti, ali to nije moguće... mada bi bilo kada bi on to želio...
A reći će vam i ovo, ne, on nije oženjen, ne on nema curu, ne on nije druge vjere, ne on nije druge rase, ne on nije iz Tunguzije, nego je iz Zagreba, i ne, nije stari šonjo...ne nije...samo nije...i bez obzira što nije sve to...što je normalan kao i svi drugi, i baš zato što je na neki način poseban...on je poseban u njenim očima...
Sutra Chi u normalnom izdanju prvog lica jednine...nada se Chi... :-)
Post je objavljen 11.05.2006. u 15:55 sati.