razmišljanje o tebi makes me sick. ne u smislu želučanih tegoba nego cjelokupnog stanja. čista slabost. pa si sad razmišljam...što bi bilo pametno? za MENE (napokon)? i kak nešto može bit dobro ako ti od konzumacije nije dobro?
a stvarno mi je loše. opet i nanovo se prisjećam, svaki dan mi tisuću puta kroz glavu prođe svijest da bi se trebala klonit stvari koje me toliko iscrpljuju. i stvarno mi ne čine dobro. mogu se ja zavaravati još neko vrijeme da MOGU biti nekakav altruist, no nisam sigurna da li ja to znam. jer takva ljubav bi te trebala usrećivati samo zato jer je tu. i da, s jedne strane me usrećuje. a s druge sam potpuno izgubljena i bez smjera, obeshrabrena uzaludnim nastojanjem, s osjećajem da će me to svjetlo prema kojem toliko bezglavo jurim ubrzo spržiti, nepovratno.
i opet i nanovo s jedne strane imam realnost a s druge moj "filing". imam filing da je ono, imam filing da je zapravo drugačije nego što izgleda. nebuloznost tih nepotvrđenih filinga koštat će me povjerenja u vlastiti zdrav razum.
a i ti si tu na kraju. odrastao čovjek zavidnog intelekta. dobrog srca i poprilično dobrog uvida u mene. zašto bi pobogu htio da potpuno okopnim...? a to će se desit ako me ne pustiš.
i držiš li me uopće ili ja to samo zamišljam?
znatiželja je ubila mačku. neodlučnost će čovjeka.
Post je objavljen 11.05.2006. u 14:00 sati.