kaj ne bi planiranje ljetovanja trebalo bit ugodna zadaća?
mislim, ja svake godine prolazim kroz tolko gnjavaže oko planiranja kam, s kojom lovom, pa uskladi godišnji, a solarij (mliječno bijelo tijelo vapi za malo bojice), kam bum s pesom, joj, moram se depilirat od vrata na niže.....na kraju svega mi treba još jedan godišnji da se odmorim od planiranja godišnjeg!
i tak ja jučer hrabro i naivno započnem temu godišnjeg sa zakonitim (on za to vrijeme poslovično ima zalepljen daljinac u desnoj ruci, na teveju se brzinom svjetlosti izmjenjuju programi i teleteks - kladionica moja svagdašnja), on veli: slušam, te, slušam... i istovremeno zbraja golove na tekmama češke šeste sjeverne lige.
nisam ništ naučila od prošlog ljeta, naime, nagovorila sam zakonitog koji voli jadran više od ičeg da idemo u grčku. nije se dal, obrađivala sam ga danima.
trebala sam znat da bum fasovala jer sam bila kriva za sve kaj nije valjalo, ajajajajaj!!!
lepo smo se uputili na rodos, ma krasno, ja sretna ko malo dijete. dovlekli se u hotel nakon groznog leta na kojem se grčki avajon tak tresel da se zakonitom prolila kava (na sreću mlaka) u krilo.(napomena: ja sam bila kriva, to ne trebam nit reć, jer da nismo išli u grčku ne bi se to desilo, pasmater).
dovlekli smo se do hotela u 2 ujutro, podočnjaci do poda, lagano smrduckamo od aviona u kojem je malo više smrduckalo. ja još držim moral na visini, zakoniti spustil obrve i namrštil facu ko da ide kod zubara.
e sad, ja uplatila nama jeftinije sobe bez teveja i klime, kakti, to nam ne treba, bumo tu lovu radije negde drugde spičkali na nepotrebne suvenire koji doma skupljaju prašinu dok ih ne hitim u smeče.
i gle, veli nama gospon recepcionar u 3 ujutro da nema više slobodnih jeftinijih soba i da bumo mi za đaba dobili onu skuplju sobu sa klimom i tevejom. jooj, ja sva sretna, velim zakonitom: gle, viš kak nam se posrećilo!
kaže recepcionar: ali soba je malo "mala"...hmmmm, pa nema veze, velim ja, kaj sad.
otpelamo se na četvrti kat u najmanjem liftu na svetu, časna reč, mislim da se tak sirote sardine osečaju u konzervi kad ih zatvore.
dođemo pred vrata od sobe, zakoniti otključa, al vrata se ne daju otvorit do kraja. pa kaj je sad? isusek, nemreju se vrata otvorit do kraja od kreveta! daklem, ne znam kak da vam to opišem, mislim da je neko ostavu za ručnike pretvoril u sobu ZA PATULJKE jer se nije moglo drukče ući u nju neg da skačeš prek kreveta!
pokraj jednog kreveta bil je narivan mali poljski krevet na razvlačenje koji je bil ko madrac nisko na podu, onak da se osečaš ko da spavaš na podu. E, sad, kroz sobu nema prolaska jer je preuska, pa ak očeš doć do ormara kojim je zatvoren prozor, btw (kome još treba zraka?!?), opet hodaj prek kreveta. Klima je puhala toplo. U veceju/kupaoni je bil umivaonik iz barbikine kučice, ak se očeš umit, spoliješ i sebe celog i šprica do tuša koji je zahrđal ko da je bil par godina pod morem.
zakoniti je psoval pasmater i meni i grcima, pa kolko smo mi ovo platili, blaženo naše more, sad da je u hrvackoj bi lepo mogel i sportske pročitat a tu ništ, u sobi za patuljke smo, bez zraka...ja sam ronila suze ležeći na krevetu-podu, joooj, kaj bumo sad?
drugo jutro sam s natečenim očima ko sarmama recepcionaru lepo objasnila da se gone u rodno mjesto i da nam da sobu kakvu smo platili. čovek je videl da ga jedva gledam kroz buhtle od očiju i dal nam je lepu, velku sobu sa balkonom, klimom koja dela, bračnim krevetom, tevejom, milina...
tak, sve je lepo kaj lepo svrši (i mi smo :-)), al ja nisam izvukla pouku iz cele priče jer opet nateravam zakonitog da idemo van na more. tunis, tunis, tuuuuunis!!!!
Post je objavljen 11.05.2006. u 09:21 sati.