Ustaješ ujutro rano - voliš ta mirna, tiha jutra na otoku i rano sunce koje tek svijetli, a još ne pali. Odlaziš tiho i ostavljaš me u mojem jutarnjem snu kojeg se teško odričem. Poklanjaš mi taj jutarnji san i tiho izlaziš. Ali jutros sam te opet slijedila. Taj nagon da budem uz tebe, da tvoju prisutnost doživljavam fizički - to je podzemlje moje duše, koja je slaba i uskogrudna i jednostavno te želi imati stalno uz sebe. I jedino taj poriv je dovoljno jak da me podigne iz mojeg udobnog loga i uputi ranim jutrom po raznim stazama mojeg otoka. Jer tragovi tvojih stopala poput magneta vode me svukuda. Potajno istražuješ otok, ne priznaješ javno koliko te privlači, ne dopuštaš da netko zadire u tvoju intimu - otok i ti, vi sami tražite svoj odnos, komunicirate svojim jezikom i jedno drugo postepeno zavađate i osvajate.
O, kako da ti kažem da te shvaćam kad ne smijem prekinuti te silnice koje struje iz srži otoka prema tebi i ti im uzvraćaš svojim osjetima, mislima, osjećajima, cijelom svojom dušom. Kako da ti kažem da shvaćam sve one silne, male stvari koje čine život na ovom otoku, a koje su iako male, jače i važnije od svega. Kako da ti kažem da znam kako može opijati miris pečenog kruha iz ove jedine pekarnice na otoku, kako se pritom osjećaš u centru svemira i kako je sve izvan toga nevažno. I znam kako samo pogled na u noći pristiglu koču na mulu može biti dovoljan i presudan da ovaj dan bude onaj pravi u životu, koji nije uludo potrošen ili prokockan. Onaj koji vrijedi.
I ja sam za tvojim tragovima prošla i osjetila miris svježeg kruha, ali to nije bio kruh, obično jelo, to je bio miris majke zemlje i njezinog toplog naručja. Ispunio je i tebe, i mene samopouzdanjem, zadovoljstvom, svrhom. I sjedio si na klupi ispod tamarisa i gledao neku brodicu, neki čamac i neke ribare i sve ti se činilo smisleno i logično i cijeli život je nekako bio vrjedniji. I tada, gledajući te, osjećala sam se ispunjenom; ljubav i spokojstvo pomiješali su se u jedan snažan osjećaj koji je ovladao cijelim mojim tijelom - ja nisam mogla govoriti, ja ne bih mogla izustiti riječ pozdrava da je trebalo, samo sam mislila na tebe i ti si bio dio mojeg tijela i bez tebe nije bilo mene - ah, to je bio dobar osjećaj.
I kad si zadovoljio svoj doživljaj otoka za ovo jutro, a ljudi su počeli pristizati na sve putove otoka, prekinuo si svoju izolaciju, otišao, kupio novine, sjeo i naručio kavu. I čitao si novine polako, bez žurbe, svaka stranica je dobila svoje vrijeme i nitko je nije požurivao, a kavu si otpijao polako, ne dižući pogled. Sunce je zagrijalo i krenuo si prema kući, a ja sam se sakrila da me ne vidiš. S novinama i kruhom stizao si kući kao ratnik nakon uspješnog boja, ispunjen zadovoljstvom zbog okončane bitke i mira koji je osigurao kući. A ja sam te dočekala snena i željna i spremna, ti si mi bio sve.
Post je objavljen 11.05.2006. u 01:05 sati.