Aurelije se nasmijao toj primjedbi i rekao: - Zar ti, čovječe, dovodiš rimske zapovjedi u pitanje? Sam Jupiter vozio se sa upregnuta tri konja, a mi, zapovjednici legija, koristimo samo iskustvo vrhovnog Boga.
Na te riječi Lehi Manuel problijedi i tiho, više za sebe prozbori: - U nizini koju zovu Panonska, teče rijeka široka kao more, imenom Dunav, uz koju rastu vrbe žilave i opake, a tamošnji stanovnici takav vrbik nazivaju Ivik. ćuvaj se, Aurelije, takvog grmlja, jer ti može doći glave!
No, nije se mogao sačuvati od Lehijevog proročastva. U samo svitanje na obali široke rijeke, konji su se sapleli o vrbovo grmlje, Aurelije Justin Hildegard poletio je u velikom luku i nabio se na vlastiti mač. Prikovan poput leptira u samrtnom grču, uspio je izgovoriti:
- Lehi, što nisam poslušao tvoje riječi i ispregnuo jednog konja? Tri konja su zaista metež. Tko si ti, Marcijane Jula, da pred tvojim riječima drhti i sam Jupiter, gospodar srebrnog vijeka?
To je bilo zadnje što je rekao, jer mu je krvava slina pošla na kutove usta, a balčak mača virio je između želuca i srca. Iznad sebe je vidio plavo nebo preko kojeg je neka sila prevukla crvenu, a zatim crnu koprenu. Riječi onoga koga su Rimljani zvali Marcijan Jula, u ušima Aurelijevim odzvanjaše poput zvona. Kad su zvona utihnula, Aurelije je stajao i gledao sebe prikovanog rimskim mačem za majku zemlju, no više nije imao tijelo od krvi i mesa, već je bio sačinjen od srebrne magle.
- Sada ću možda vidjeti Jupitera? - reče sam sebi.
No, anđeo Gamalijel, koji stajaše sastrane, čuo je te riječi, pa kaže začuđenom Aureliju: - Dični zapovjedniče Germanske legije, bijaše po riječi Lehi Manuela: tri konja su metež, dok su dva konja par. Ti si tog dičnog junaka obdario sa dvanaest lažnih kamenčića u ime rimske pravde. Ako želiš da ti se sudi po dobrim djelima, imaš mogućnost ispraviti nepravdu. Za dvije godine Lehi će krenuti u rat protiv Parta, a ti ćeš mu neprimjetno staviti u njegovu blizinu ovih dvanaest kamenčića. Nikakve poruke ne smiješ mu reći, niti mu u san dolaziti! Za cijeloga vašeg službovanja pod jednim krovom, taj te čovjek volio. U ime te ljubavi vrati mu ono što je njegovo. Onaj trinaesti, kamen smutnje, dio je Palestrine sudbine, dok je ovih dvanaest kamenova uspomena na dan Alma. Ni meni samom nije jasno što znači "dan ALMA" i kako desetogodišnjem djetetu tako nešto može pasti na pamet, kad su ta četiri slova, raspoređena drugačije, toliko moćna da mogu zaustaviti Satanu i njegove legije? Ne mogu pitati, a ne mogu doznati. To je tajna moći Lehi Manuela; to su četiri znaka kojima se pokreću četiri nebeska vjetra i stvara se kaos.
Aurelija primi kesu od kostrijeti, u kojoj bijaše dvanaest kamenčića. Bilo je to ono isto kamenje koje je Strahimir Oreb bacio pred Asirce. Kesa u kojoj se nalazilo pravo kamenje, bila je sačinjena od kozje kože, dok je bezvrjedno kamenje, koje je Lehi dao Orebu, bilo u kesi od jelenje kože.
Post je objavljen 11.05.2006. u 00:18 sati.