Marketing
Jednog dana veliki i slavni ashab, Adullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, putovao je u blizini kufe... Na putu je sreo nekoliko ljudi koji su pili alkohol i zabavljali se pjesmom i igrom. Oni su u potpunosti bili predani svome nefsu . Medju njima je bio covjek koji je svirao saz i koji je zadivljujuce pjevao...
Allah je tom sviracu podario takav glas , da su od svake njegove strofe podrhtavala srca... Lijepi glas privuce paznju ashaba. Zastao je na tren i poslusao. Zaista je bio dirljiv, izazivao je divljenje kod covjeka... Nazalost, bio je bez koristi na polju grijeha. Ibn Mes’ud, r.a., veoma se rastuzi. Upotrba jednog ovakvog nimeta u lose svrhe nanijela je bol njegovom srcu. Prosaputao je samom sebi:
- Glas je izuzetno lijep! Nazalost, on je u osobe koja ne poznaje vrijednosti... Da ga je iskoristiop u ucenju Kur’ana, a ne u ovoj razvrati, bio bi sretan covjek!
Nakon toga je otisao...
Svirac je osjetio da ga je osoba nurli lica gledala i da mu je nesto rekla... Odmah je upitao:
- Ko je ova osoba nurli lica?
Zajedno sa njim bilo je osoba koje su poznavale slavnog ashaba...Rekose mu:
- Covjece, ta osoba je Abdullah b. Mes’ud, jedan od ashaba Allahovog Poslanika!
Nesto se pomjerilo u sviracevom srcu:
- A sta je govorio?
- Kada je cuo tvoj glas, rekao je da je lijep i zazalio sto se upotrebljava u tako lose svrhe.
Svirac se poce okretati kao vodenicki kamen.
Obuze ga veliki strah:
- Tesko meni!
Svom snagom bacio je o zemlju instrument koji mu je bio u ruci:
- Nek’ si proklet!
Zaista, saz se polomio u komade…
Negubeci vrijeme, poletio je kao vjetar. Najzad, stigao je kod slavnog ashaba. Iz ociju su mu se slivale suze:
- O, velikanu, budi lijek za moju brigu!
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, pogleda ga svijetlim ocima. Sazalio se na njegovo stanje i zaplakao zajedno sa njim:
- Reci sta zelis!
Svirac je drhtao poput ranjene srve:
- O, covjece lijepog mirisa, uzmi me pod svoju zastitu i poduci me Allahovoj Knjizi!...Neka se moj glas, koji je do danas slizio u lose svrhe, od danas ukrasi Kur’an-i Kerimom!
Na licu velikog ashaba zasja nevidjeni osmjeh:
- Ti si zaista dostojan toga!
I nakon ovoga poceo ga je poducavati Kur’an-i Kerimu. Za kratko vrijeme ostvario je veliki uspjeh. Toliko je daleko otisao na ovom polju, d amu je ime pocelo sjati medju ucenjacima fikha i hadisa…
Ovaj sretni covjek, koji je od sviraca dostigao visine, zvao se Zazan…
Blago njemu…
Sta jos reci? 
Post je objavljen 10.05.2006. u 22:36 sati.