Imam osjećaj kao da sam zadnje vrijeme zapela u nekom začaranom krugu.Sve se vrti čak i na krivu stranu. Kao da sjedim na krivom ringišpilu u krivo vrijeme... katastrofa.
Do sada sam se dva puta našla u takvoj situaciji.Jednom kada sam postala apsolvent i kada sam se nakon predavanja vratila kući iz Zagreba i drugi put dvije godine nakon toga kada sam dipomirala i kada sam trebala pronaći posao u struci.....opet katastrofa.
Sada tri godine kasnije nakon uzaludnog traženja i honorarnog (doslovno) preživljavanja ponovno se nalazim u takvoj situaciji. Želim stabilan posao s kojim mogu razmišljati o nekoj budućnosti, ali kao da svaka eventualna prilika prolazi mimo mene.Potpuno izgubljene nade i bez svijetle točke na kraju tunela ... ne znam što da radim, od kuda da krenem i kome da se obratim.
Sve ideje koje sam imala pale su u vodu pa čak i vizije kojima sam težila dok sam bila sam dvije godine mlađa. Povodila sam se stavom dobrih starih mudrosti koje su nalagale samo da se završi fakultet, kada možeš imati više prilika nego ostali koji ga nemaju. Sada vidim da je sve to u ovom našem svijetu potpuno nebitno.Bitno je da imaš nekoga tko će te "pogurati" tko će se za tebe založiti i na koga se možeš osloniti. U protivnom ostaješ sam da se snalaziš kako znaš, prolaziš pakao radeći bilo što samo da ne sjediš doma i ne propadaš.... a upravo tada propadaš više nego što misliš.
Dakle? Što nam je činiti???
Više mi nije važno
Kakav će biti kraj
U meni uvijek ti si
Samo izvana ja sam ja
I možda negdje drugdje
Visoko iznad nas
Čeka nas naše vrijeme
Sigurno on ima priču za nas
Do tada mirno plovim
Dajem ti najbolje što znam
Dušu svojih nota
Da u njoj zaspiš sigurna
Oliver Dragojević: Više mi nije važno
Post je objavljen 10.05.2006. u 22:16 sati.