Imam modem, nemam vise zicu za ADSL. Sve dobre stvari odu, prije ili kasnije. Htjela sam nesto reci, ali sad sam mozda izgubila inspiraciju. Najcesce dobijem inspiraciju kad se nalazim negdje gdje mi je nedostupan komp ili kad nemam papir da nest napisem. Prije sam cak pisala dnevnik, koji sam pisala redovito prvih 4 dana, a onda mi je dosadio. Kao i vecina stvari u zivotu, sve ti prije ili kasnije dosadi.
I nikad ne znas zasto, jednostavno dogodi se. Nego, evo; dobila sam poruku. Fora je to kad dobijes poruku, ne znas od kog, ali lijep je osjecaj kad ju dobijes, kad pise: 1 primljena poruka. Sad cu i ja vidjeti od kog je; B.R. Hmmmmm, da. Svida mi se. Nije lose. Nimalo. Pise: "Kako si mi?" I sto odgovoriti, u biti, trebam li uopce odgovoriti? Ne da mi se, ne znam zasto. Brzo mi se ugasilo prvobitno odusevljenje. Cesto to napravim, ne odgovorim ljudima na poruku. Zasto? NE ZNAM! Zao mi je, ali ne znam. Glupo je ocekivati da znam, mozda je to faza. Bas sam shvatila da totalno precesto u posljednje vrijeme govorim tu rijec; faza. A nekad nije bilo faza, nekad je sve bilo jednostavno i lako; nice and easy. Takav je bio moj zivot, ma i sad je. Sve ide nice and easy. I sve mi je u redu, ali ja se ne osjecam u redu. Malo se gubim. I ima jedna stvar koja me smeta, ali necu sada. Ne da mi se i o tome jos.

I've always thought
that I would love to live by the sea
To travel the world alone
and live my life more simply
I have no idea what's happened to that dream
Cos there's really nothing left here to stop me
It's just a thought, only a thought
But if my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine...
Post je objavljen 10.05.2006. u 22:04 sati.