tako je lako, tako je lako...
volim misliti da znam kako je...
glavom kroz zid..
krenut glavom kroz zid...
ništa drugo nije ostalo,
kad ne ide sve ponovo...
uzmi mi ruku pa se nasmiješi,
ne brini ništa, samo ih reci,
te dvije riječi, malene riječi...
ti ih dobro znaš...
blaaa, vrišt, vrišt...
rušim si koncepciju bloga kao
oglasne ploče, izbacivanjem
raznoraznih bjesova i
frustracija...
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!
jel čujete kako vičem?
čujete?
super.
bla.