Evo mene malo opet, nemam za sutra apsolutno ništa za učit (prvi puta nakon tri godine valjda) pa si malo guštam. Vani je lijepo vrijeme premda je kiša padala i to baš pod velikim odmorom kad smo si moja najdraža Duškica i ja skoknule kupit nešt za papat. By the way danas smo pisali najdražu nam matematiku - pa si možete zamislit kak je to onda prošlo, svi su poslije bili il super volje il u komi. Ja se jednostavno osjećam ko da su mi sve snage iscrpljene. Nemam volje više o ničemu razmišljat niti se uzrujavat - to uključuje ljubav, školu, friends i sve ostalo. DAnas smo pod hrvatskim radili lektiru koja me potakla da si malo porazmislimo muško - ženskim odnosima, o tome kak nas dečki tretiraju i kak oni misle da svaka cura želi princa na bijelom konju koji će nju jadnu spasiti i zauvijek se o njoj brinuti. Ja npr. želim KONJA NA BIJELOM PRINCU jer konj bi mi vjerojatno bio bolji. I tak vam ja sad ništ ne radim, čaprkam po ovom blogiću umjesto da si malo odspavam ili nešt drugo korisno. Kak bi mi nekad bilo super da mogu prespavat cijeli svoj život i samo se probudit u lijepim trenucima. malo sam zabrinuta sama za sebe, jer inače mi je pojam života bila subota kad sam išla van. Mislim, idem ja i sad, ali ne više s tolko entuzijazma.Više mi je svega dosta, MORAM IZAĆI IZ PMS- a jer sam jednostavno pre pre pre pre pre depresivna.
Wish me luck. Žljidi
