Pretpostavljam da je netom pila kavu, družila se s ocem, ocem kojeg ja više tu nemam. Nedostaje mi moj otac. Tek sad kad je prošlo više od pola godine, tek sad osjećam puni gubitak jer u lijeno popodne kada nikoga nema na obzoru mogla sam uvijek popiti kavu s ocem.
No on živi. Jučer su se prelistavali albumi, a u općoj strci sam zagubila neke lijepe slike. Fotografirala sam puno i ono što me veseli je da mi to ide. Ljudi na mojim fotografijama su lijepi. Ne ljepši nego u prirodi, jer Photoshop je još uvijek iznad mojih mogućnosti nego kao da uspijevam (a valjda se isplatilo dugogodišnje listanje modnih časopisa) uhvatim pravi izraz lica.
Napravila sam i neke zagonetke, sličice i tako za tapkanje i male poklončiće. Nešto kao osobnu posjetnicu, a ovih dana dana u potrazi smo za poslovnim prostorom....Planova ima puno....Ali ne previše. Ovaj put sam odlučila se odmarati barem tri mjeseca, što nisam zapravo od svoje petnaeste.
Malo me muči što napraviti sa silnim vremenom. Tako da rolam, šećem, crtam, pišem i spavam...kavice su obavezne, a i mineralna je u blizini.
Kilaža se je ustalila. Nisam još idealna, ali sve je daleko bolje jer gotovo tri tjedna vježbanja su polučile određeni rezultat.
Tiha sam, tiša nego što je to uobičajeno za mene. Začudo vrlo mirna iako se je moj svijet ponovo okrenuo naglavačke. Što i nema neke prevelike veze jer leđno plivanje sam davno savladala. Ujutro rano u mrkloj tišini sjetila sam se jedne brinete koja je nekoć osvajala svijet osmijesima i vukla gomilu torbi sa sobom. Danas od te djevojke me ne dijeli samo duljina i boja kose, već i to da su se torbe smanjile, korak sigurniji, a osmijeh se tek nazire.
Sutra je još jedan test preda mnom. Reklo bi se obično mjerenje kada bi bilo riječ o dvodimenzionalnom svijetu. No mi živimo ipak u četiri dimenzije u kojoj vrijeme, sekunda svaka je presudna. A ponekad i nije.
Kvaka 22 je rješiva. Uz dovoljno ubrzanje se izleti iz bilo koje putanje. Ponekad je teško naći novu, a ponekad i ne.....Jesam li ja našla novu cestu. Ne vjerujem. Još uvijek po staroj gazim no oko mene su se drastično promijenili krajobrazi. No u proljeću sam. Sunčanom danu, bolnih stopala od silnog kretanja. Veseli zvuci oko mene i preda mnom jedna audicija možda.....
Ball and ball are two balls with one head ;)
Post je objavljen 10.05.2006. u 16:34 sati.