Psihijatri se povremeno konzultiraju o težim slučajevima, ali i zabavljaju zanimljivijim, pa sam tako u društvu grupe američkih psihijatara slušao priču o djevojci koju je jedan od njih liječio.
Bila je po svemu tipična Amerikanka iz solidne srednje klase. Lijepo izrasla, skladno razvijena, velikih pravilnih bijelih zuba, duge kose, nosila se isto kao i druga mladež njena godišta. Sve je u njezinu životu išlo uobičajenim tokom, čak ni povremeni problemi i teškoće nisu bili ni drukčiji ni veći ni manji od neizbježnih i uobičajenih; bilo bi neprirodno da ih nije bilo.
Postojalo je samo jedno što je ona doživljavala kao uznemiravajući problem. Imala je zadovoljavajući spolni život i često i rado se trošila, ali koliko god uživala, bez obzira bila s partnerom ili se samozadovoljavala, nije mogla doživjeti vrhunac ako u maštanje ne prizove nacističke oficire.
Njezini nacistički oficiri dolazili su u kompletu s cjelokupnom nacističkom ikonografijom; blond visoki arijevci u uniformama i visokim čizmama, okićeni kukastim križevima, ispod zastava sa "svastikama", a prizori ili priče bili su smješteni u konclogore i uglavljeni u kontekst holokausta i blitzkriega. I koliko god uživala u tome, istovremeno ju je i plašilo. Odakle i zašto nacistički oficiri? Zato je potražila psihijatrijsku pomoć.
Psihijatar je bio zbunjen. Nacistički oficiri? Rođena je u Americi dugo nakon završetka Drugog svjetskog rata, nije bila židovskog porijekla, nitko koga je poznavala nije stradao u nacističkim progonima niti sudjelovao u ratu u Evropi, nije učila njemački u školi, nije se čak sjećala nijednog filma ili zapamtila neku knjigu koji bi govorili o tome. Jedino što je u novinama i magazinima gutala sve na što je naišla o nacistima, Hitleru i Mengeleu, ali to je očito bila posljedica, a ne uzrok.
Psihijatar je zamolio za pomoć druge psihijatre. Psihijatri su bili zbunjeni. Odakle i zašto nacistički oficiri? Mnoge sate je provela na psihijatrijskom kauču dok su rovarili po njezinoj podsvijesti, najranijim uspomenama i biografskim podacima. Kako je živjela u narodu u kojemu 40% pripadnika vjeruje da će se Isus vratiti na zemlju još za njihova života, a 70% - iako njihova zemlja ratuje u Iraku već nekoliko godina - ne zna naći tu državu na zemljopisnoj karti, bilo je čudno da uopće zna za nacističke oficire. Još čudnija bilo je koju su ulogu zauzeli u njezinim maštarijama. No bez obzira odakle sve to izniklo, kako ju je mučilo i mučilo, odlučili su ih ukloniti. Podvrgli su je sofisticiranim psihoanalitičkim tretmanima i zaista - uspjeli su maknuti nacističke oficire iz njene glave. Više nije imala potrebu maštati o njima, nisu joj više ni padali na pamet.
No pojavio se novi problem. Više uopće nije mogla orgazmirati. Tucala se od jutra do navečer, noćima i noćima, upadala u grupni seks i redaljke, upuštala se u perverzije i sve moguće, mučila se ko Krist na križu, ali sve uzalud. Ponovo se obratila psihijatrima.
Psihijatri su dugo vijećali, razmotrili sve što su znali i što im je padalo na pamet, i na kraju su poduzeli jedino što je preostalo.
Vratili su joj nacističke oficire.
Post je objavljen 10.05.2006. u 19:00 sati.