Sa svog prozora na dvanaestom spratu gledam Drvenija most
na koji je pala granata.
Ulice uhvacene u dekirikovsku staticnu bezvremenost.
Ljustura crvenog tramvaja stoji na zahrdjalim sinama.
Vjetar udara o polupanu ulicnu sijalicu.
Sunce se odbija o prozore.
Djecak u crvenoj majici trci.
Brz je,
hvata se za glavu.
Lesevi pored saobracajne zebre izgledaju kao pravilno
poredane saksije.
Moja sjenka izvijajuci se imitira pokrete mrtvaca.
Post je objavljen 10.05.2006. u 12:46 sati.