Možda je razlog propadanja i nestajanja pojedinih poduzeća s hrvatskog tžišta i onaj koji kaže da se većina managera u HR bavi stvarima kojima se ne bi trebali baviti, a svoj posao zanemaruju i ulogu koju igraju u poduzeću.
Slijedeće poglavlje iz knjige Prof.dr.sc Velimira Sriće i Mr.sc. Maria Spremića "Informacijskom tehnologijom do poslovnog uspjeha" (2000) to zorno pokazuje.
"Prema jednom istraživanju provedenom 1993. na uzorku od 37 menedžera najviše razine odlučivanja iz 16 hrvatskih kompanija s ukupno 51 000 zaposlenih, 57% njihova vremena odnosi se na donošenje operativnih i rutinskih odluka koje spadaju u najnižu razinu odlučivanja, 22% na taktičke odluke, odnosno na srednju razinu odlučivanja, a samo 21% svog vremena najviši menedžment troši na donošenje strategijskih i dugoročnih odluka. Tada se s pravom postavlja pitanje što rade menedžeri na najnižim i srednjim razinama odlučivanja i tko uopće vodi brigu o strategiji kompanije? Prema rezultatima ovog istraživanja očito nitko, jer autokratski stil odlučivanja, koji je dominantan u hrvatskim kompanijama, koči delegiranje odlučivanja na niže razine. Nevjerojatan je podatak da postoje i takvi glavni menedžeri koji na strategijsko odlučivanje troše svega 2% svog ukupnog vremena za odlučivanje, a čak 70% njihovih odluka odnosi se na rutinsko i operativno odlučivanje. Stoga je potrebno delegirati odgovornost i ovlasti na niže razine odlučivanja čime bi najviši menedžeri konačno trebali početi raditi svoj posao: voditi brigu o strategiji kompanije."
Istina, istraživanje je iz 1993., ali smatram kako se nije ništa osobito dogodilo u proteklih 13 godina. Možda je još i gore.
Često dolazimo u situaciju da nam šefovi određuju kakav će nam biti izgled stola, gdje će se nalaziti, ..... Oni očito misle kako je ono što je njima dobro, dobro i nama. Spuštaju se do te razine da ti govore u tančine što trebaš napraviti. Ne znam čemu onda škole, faksevi, kada imamo jako pametne šefove koji sve znaju, petljaju se u sve i sva, samo ne u ono u što bi trebali, vođenju odjela, poduzeća, kompanije.
Po meni jedan od razloga da tomu je njihova ekonomska neobrazovanost. Danas jednostavno svatko misli kako može biti manager. To im je zgodno i IN, a veze nemaju što znači biti manager. Neki će reći, trebaš biti rođen za managera. Ja ću reći, to je isto kao i s talentom, 2% talent 98 % rad, pa tko voli nek izvoli.
Post je objavljen 10.05.2006. u 10:12 sati.