Iako mi se ni najmanje ne da pisati, osjećam potrebu vama nekolicini koji još uvijek tu svraćate, napisati par riječi o tome kako je prošao dan D.
Cijeli dan sam se nekontrolirano tresla, bilo je jednostavno strašno. Maskaru sam stavljala ravno 5 puta jer sam svaki put umjesto trepavica namazala ili čelo ili nos, sandale vezivala skoro 10 minuta, a kasnije, kad sam konačno otišla na kavu s frendicom i njenom princezom, bilo je presmiješno gledati kako mi se ruke tresu dok sam malenoj davala kašicu.
A kad sam konačno došla u čekaonicu, čekavši doktora 15 minuta, osjećala sam kako svaka sekunda traje sat vremena.
Nalazi su tako...pola pola, i dobri i loši.
Čeka me još pregleda, još nalaza i onaj zadnji, najstrašniji, hoću li morati pod nož ili će mi tablete biti dovoljne.
Ali, kao što sam doktoru rekla, kad sam preživila zaista bolnu punkciju i čekanje nalaza skoro tjedan dana, ne vjerujm da išta može bit gore od toga.
Za opuštanje ću si priuštiti, ne masažu niti wellness (iako bih vrlo rado:D), nego tretman Caiman Verde sutra u Macau ;)
Post je objavljen 10.05.2006. u 09:47 sati.