Grozan dan. Nevjerojatno grozan.
Za dobro jutro me dočekao ispit iz matematike.
Nervoza u trbuhu se mješala sa
*pred dvije minute* ispijenom bijelom kavom.
Dobro, i to je prošlo.
"Ispitujem vas u četvrtak i gotovo!",
izjaviše naša profesorica povijesti.
"Ali profesorice, imamo još...bla bla",
"Nema više razgovora.".
Super, pomislih ja, samo mi je to falilo.
Vidno iznervirana, isfrustrirana i iz/isnešto
hodam po hodniku.
Otvaram vrata i mrzovoljno sjedam u klupu.
Tada pogledam papirić od moje prijateljice.
Papirić na kojem stoje svi datumi ispita.
Skoro svaki dan imamo ispit.
Naravno, nemojmo zaboravit i dodatne obaveze
kao što su odrađivanje vožnje, treniranje,
igranje utakmica...
Mah, što je to za mene?
I naravno, ne zaustavlja se sve na tome...
Onaj pljusak danas mi je ošamarao lice.
A ja, naravno, bez kišobrana.
"Si uzela kišobran?", pita mama.
"Nisam."
"Zašto?"
"Jer mi ne stane u torbu."...
Clap,clap...bravo još jednom za moju glupost.
Topim tugu u jagodama
koje mi popravljaju raspoloženje.
Ipak, koliko god sam ljuta, isfrustrirana,
iscrpljena, izmorena, i štasvejošne...
Sutra stavljam iPod na uši,
bacam osmijeh na lice
i krećem u nove pobjede!
Jer ipak...
Sunce, objećajem, misli su mi pozitivne!
Post je objavljen 10.05.2006. u 00:36 sati.