Da, trenutno cekam da PC instalira icq i pa pomislih: ajde da malo posjetim svoj blogaČ.
Evo i nekih updatea za one koje zanima moje amerikanstvo:
Dakle, bih na Orientation dayu u Zagrebu. I upoznala sam kolegice Amerikanke. Naime, cudna je slucajnost da
1) su 3 cure poslane za Ameriku, a 4 decka za UK.
2) jedan od deckiju poslanih za UK je sa mnom pisao test engleskog, imao je samo jedan negativan bod.
3) jedna cura poslana za USA, te jedan decko koji se prvo prijavio za USA, a na kraju zavrsio u UK, te moja malenkost smo zajedno pisali esej prije interviewa u Zagrebu. Drugim rijecima, sjedilo nas je 4 za jednim stolom i 3 od 4 za tim stolom je proslo dalje :) magicni stol, indeed. I tom sam decku posudila i kemijsku za napisati esej :D (ponjela sam 4 za svaki slucaj :p)
4) sve tri imamo donekle kovrcavu kosu
5) sve smo imale crnu majicu (ili ja barem crni prsluk) na o-dayu
6) kolegica za esej-stolom je bila na redu za interview nakon mene i bas se sjecam da sam joj rekla jedno pitanje koje su me pitali pa se i ona zbunila :)
to je za sad to sto se mogu sjetiti. Ali kako neobicno, wow! :D
The Kolegice su super :)
ljudi iz THE Organizacije su odlicni: znaju raditi s mladima, prijateljski odnosi, tu su za tebe, simpaticni :)
I cule smo pricu kako ce nam i sto ce nam biti u USA. Da budem iskrena, prepadoh se. Ne znam cega tocno, ali jesam. (nista sto bi me sprijecilo da podem tamo, naravno ;)
Ali kad sam napokon osvojila sto sam htjela onda mi se misli okrenu na drugu stranu. Pocinjem zapravo razmisljati o necemu o cemu nisam ni zamisljala za vrijeme prijave: mogucim poteskocama. Dok sam kao kandidat trcala prema cilju samo sam mastala o danu kad cu dobiti potvrdu da idem tamo. Kad su mi se slegli dojmovi, sad mislim o iducoj skolskoj godini. Bit ce jako drugacije. Necu imati iste kolege iz razreda, isti razred, istu zgradu, isti grad, iste ulice,... isti krevet ni obitelj. U tome lezi car, ali i nesigurnost naravno; nesigurnost pred nepoznatim, iscekivanje nad nepoznatim, radovanje zbog ostvarenja zelje, sjeta za napustanjem poznatog. Nemojte me krivo shvatiti (ako ste to uspjeli), ja ni u jednom trenutku nisam pozalila sto idem tamo, previse me dobrog ocekuje da bih se brinula i zamarala nad nekim brigama koje cu ionako odmah preboliti (koje u biti vec jesam). Dat cu najbolje od sebe da upoznam novu kulturu, da drugi upoznaju moju kulturu, da ne osramotim ljude koji me salju tamo (da im bude drago sto su me odabrali! :p)
Zemlja s fantasticnim prilikama, ali isto tako fantasticnim zabranama.
yep, nema ludiranja, nema voznje, nema partyja, nema odijevanja kako ja hocu, vec kako oni hoce (ali mislim da to ne predstavlja problem gospodici uvijek-zakopcana-jer-je-cijelu-godinu-prehladena) itd itd.
Morat cu ponjeti suvenire, srecom Dubrovnik ih je pun :) i turisticka zajednica se voli eksponirati :))
Morat cu nauciti kuhati nacionalno jelo. Moj tata: "eto, ti ucim te kuhati sarmu... ne, cekaj, gdje ces naci kiselog kupusa...? Ucim te punjene paprike!"
Imat cemo bar jednom skolski ples (cura koja je sada tamo je imala 3 skolska plesa) i morat cu nabaviti haljinu za tu prigodu (koju cu smjeti odjenuti samo 1 put!)
Imat cu 5 predmeta. Koje cu temeljito obraditi.
Moci cu birati tjelesnu aktivnost: od plesa, aerobika, pa cak i joge, ovisno sto skola nudi. I to mi se nece kontati kao predmet nego kao sports ili extracurricular? Ne znam tocno, ali ono sto odaberem isto temeljito ucim - od povijesti na dalje.
Moram uzeti Engleski, Matematiku i Povijest
Morat cu nadoknadivati razlike.
Morat cu se potruditi zavrsiti ovu godinu sa sto boljim prosjekom da se ne sramotim.
Neki predmeti ce mi se moci priznati kao vise (hrvatskih skolskih) predmeta.
Jos ne znam u koji grad idem, ali blizim se tomu. Najkasnije do petka trebam saznati. Do sada su mi se javili, ali ne s podacima koje zeljno iscekujem :) 1 od nas Amerikanki je saznala svoj grad; bome, ici ce u lijepu skolu :)
Gledali smo Moulin Rouge na glazbenom danas. Ovo uopce nema veze s postom, ali cini me sretnom :)
Zapravo ne znam zasto su tocno mene odabrali izmedu 18 finalista. Jer mi se cini da je svaki odgovor koji sam dala (osim jednog) bio skroz bezveze. Valjda me pisana rijec (esej) spasila. Ali mi je drago i neka sam! :D i necu zapitkivati :)
Sama pomisao da idem iduce godine to USA mi daje volju i snagu za skolu. Latinski test, onaj veliki, pisem na sam rodendan, ali koga briga, i to cu izdrzati :)) Jos samo da nekako kemiju dovedem u red ... :/
Da mi je netko prije godinu dana rekao: "2006. ces u Ameriku" rekla bih:"Kamo srece!"
Usavrsit cu engleski.
Nece me biti godinu dana u gruadu.
Idem u Boston sredinom/krajem kolovoza.
Hocu posjetiti Canadu. I zato se moram docepati valjane vize.
Mozda cu morati nositi uniformu.
Moram obici veliki dio Amerike. Ogromna je zemlja. Imam sto vidjeti :))
Shopping- definitely ;)
Moram posjetiti Baskin Robbins i Starbucks
Obecala sam bratu kupiti original american country CD i prvom mu prilikom poslati.
Moram snimiti puno slika i video zapisa.
Bit ce nezaboravno.
Radujem se.
sve vas voli vasa buduca americka jabuka
Post je objavljen 10.05.2006. u 09:20 sati.