..malo sam se vratio na net,,opet…
,,blago onom tko me ima..(pa naravnoJ), pa makar kroz blog..
,,u zadnje vrijeme mi se puno lijepih stvari dogodilo…,ali isto tako košarica s obavezama se naglo napunila.,,čak i više nego što sam mislio..,,
,,od ovih lijepih stvari, bilo je sljedeće…napokon je potvrđeno da druge godine u «moj» studentski grad, dolaze još dva pajdaša iz stare srednjoškolske ekipe koji su ove godine studirali u različitim gradovima..,,njihova odluka dafinitivnog dolaženja ovdje u Rijeku skroz me obradovala i zato to nemiran očekujem!:)
,,osim toga, šlag na tortu je činjenica da će i moja draga završit ovdje…,što uvelike uljepšava moj boravak i studij ovdje…:)
..ipak, nebi bio tako sretan, kad nebi primjetio da je još netko napokon sretan!...
,,moj je cimer, napokon opet nasmješen od uha do uha, a vjerujte i ja sam…čini mi se (zapravo znam!) da ima novu «prijateljicu»,,upoznao sam je, pa sam zato, kad sve to zbrojiš presretan za njega…baš mu je trebala osoba koja ne zna za depresiju u životu..kao da sjaji nekim svjetlom i moj je cimer time obasjan, pa se smije i sretan je!,,,
..nekada je dovoljno upoznati osobu koja ne traži puno i koja svojom pojavom već zrači vedrinom i pozitivnom energijom.., da, da..to čovjeku stvarno uljepša život!
…to sam gledao i na filmovima, to sam vidio i u stvarnosti..,,i uvijek je to doživljaj koji te nasmješi, koji je simpatičan i koji zapravo uljepšava dan…
,,imam i na faksu takvih ljudi..zato je nekad i ono najteže, zapravo lako…uz smijeh je sve lako!..,,jednostavno je tako i gotovo!...,,možda kad se čovjek zapita što to smijeh zapravo je,,onda isprva izgleda da je to nešto što dolazi nakon nečeg urnebesno duhovitog, neobičnog što nas potiče na spontanu…međutim, smjeh je eliksir života…sretni ljudi bolje žive i lako prebrode teške situacije…,,kad netko vidi tužnu osobu (naročito one koje su to vječito), onda si misli,,,»pa tko zna koje ovaj probleme ima!!?»,,,zapravo svi imamo slične probleme…stvar je samo kako će ih netko prebroditi, stvar je samo o stavu prema životu…,,naravno, ako to ne prelazi u granice glume…,ali i to se vidi…isto kao što se vidi kad neki čovjek glumi da je tužan, ili da će se ubit…,,toga sam vidio u životu i tome se smijem…,,kao npr. Onaj neki zatvorenik koji je bio na krovu zatvora i prijetio da će se ubit (u Puli)…,,to je čista farsa…kad se netko želi ubit, taj će to i napravit…
..dobro ljudi…moje filozofiranje je dovelo do neviđenih granica druge teme…zato ja prestajem pisati da ne napišem roman.,..drugi dio ostavljam za dr put!
Pozdrav pajdaši!
Post je objavljen 09.05.2006. u 20:15 sati.