Ovaj svijet me sve više i više pritišće… Počinjem se bojati…nekako slabo osjećati…. Osjećam da ne znam nikog voljeti.. sva moja ljubav je usmjerena prema NJEMU. Opet sam ga danas vidjela i nije bilo dobro. Opet su se vratili isti osjećaji. Boli, tuge, samoće… zašto to toliko boli? Bol već polako crta one ružne borice po mom licu, daje mu onu sivkastu boju jada… nema osobe s kojom se ne usporedim i zaključim da su zapravo svi ljepši. To mi se nikad nije događalo. Bila sam zadovoljna sa sobom… ali on me uništio.. ostala sam bez onoga za koga sam živjela, za kojeg sam se sređivala i lijepo oblačila… ne mogu ja živjeti bez njega… stvarno ništa nema smisao.. ma zašto je život tako proklet!?!?!
Opet je došla… Opet sam je osjetila… Ništa nije dobro donesla… jedino suze, bol i jad… Ne znam kako, ali opet me rastužila… I nakon svega bi ti mogla oprostiti…. Tugo, tugo nesrećo, nikoga nisam tako voljela…
Opet suze teku, neka ti dokažu, neka me opet izdaju, tugo, tugo nesrećo, nikoga nisam tako voljela….
Post je objavljen 09.05.2006. u 19:43 sati.