DIVLJA ZEMLJA ILIRIJA
Sedme godine zapovijedanja legijom zvanom Judejska, Lehi Manuel je krenuo u rat protiv Parta koji se pobuniše. I baš kada je osam tisuća ljudi krenulo prema jugu pod punom bojnom opremom, glasnik donese Lehiju tužnu vijest. Naime, umro je njegov ostarjeli otac, časni Lemuel, no vojska se više nije mogla zaustaviti, niti je Lehi Manuel mogao krenuti u svoj zavičaj. Zakotrljali su se točkovi rimskih bojnih kola u sasvim suprotnom smjeru.
Lehi brzo napiše kratku poruku svom prijatelju Strahimiru Orebu, koju po glasniku pošalje u tvrđavu Megido. Molio je Strahimira da se pobrine oko pogrebnih svečanosti i neka prinese žrtvu junca bez mane, starog sedam mjeseci, prema drevnim običajima iz doba Abrahamovog. Ta zavjetna žrtva trebala je biti zahvala Bogu Abrahamovu, što mu je dao pobjedu nad Fissanom Lukidom i pribavio zapovjedništvo nad osam tisuća vojnika, što je bilo prvi put u povijesti rimskog carstva. Nije bilo slučaja da se jedna takva legija povjeri čovjeku niskoga roda iz provincije u kojoj su bili "sumnjivi elementi u obličju ljudskom", kako bi govorili senatori, koji bi uvijek s nepovjerenjem gledali na same rubove rimskog carstva. Zemlju Judeju držali su prevratničkom, od koje Rim nije imao materijalne koristi, već samo brige zbog narodnih ustanaka, ozloglašenih proroka i pokrajinskih namjesnika koji su često bili optuživani za pronevjere.
Strahimiru Orebu je poput Damoklovog mača nad glavom uvijek visjela mogućnost optužbe za zlouporabu položaja, pa je ta žrtva ujedno trebala biti i žrtva pomirnica za Strahimirovu glavu, kao i zahvala Bogu za dug Lemuelov život ispunjen onim što su Grci nazivali "rog obilja".
Dogodilo se tako u Rimu nešto što je odjeknulo cijelim Istokom i potreslo kraljevsku kuću. Gaj Silan, prokonzul Azije i moćni čovjek rimskog carstva, bio je optužen za pronevjeru i zlouporabu vlasti koja mu je data nad pokrajinama. Glavni tužitelji bili su: konzul Mamerko Skaur, pretor Junije Oton i edil Brutedije Niger. Trojica nitkova niskog porijekla, koji su se pomoću Elije Sejana domogli visokih položaja, optužiše prokonzula Azije, Gaja Silana, za pronevjeru nad državnim dobrima. Nikada žustrije rasprave nije bilo u Senatu, budući da je Gaj Silan imao veliki utjecaj i mnoštvo prijatelja. Okrutni Tiberije namjerno je dopustio da se senatori oko toga zakrve, te iznesu tako i svoje grijehe. Sve mu je to služilo da učvrsti svoju vlast i uvede strahovladu. Dopustio je trojici ljudi niskog porijekla da iznesu svoje optužbe, iako je Gaj Silan prilično dobro prošao u tom procesu; nije izgubio glavu, već je samo prognan na otok Gijar, a uspio je spasiti i veći dio imetka. Kako su se nakon tog događaja zakotrljale mnoge glave po rimskom Forumu zbog okrutnosti Tiberijeve, to progonstvo izgledalo je poput djelotvornog lijeka protiv napada kašlja hripavca.
Post je objavljen 09.05.2006. u 19:19 sati.