"Ali vjeru u ljubav i nadu mi ne možeš uzeti.Ne smiješ!Puno je bilo primjera u životu gdje su vjera i nada pobjeđivale.Dozvoli da i ja imam svoje.Vjera,nada i bezuvjetna ljubav vode putevima koje mi ljudi nazivamo čudima.A zovemo ih čudima samo zato jer svi to ne mogu naći u sebi.To ni ne bi smjelo biti čudo.To je samo onaj korak u duhovnoj ljestvici koji je viši od drugih ljudi.A ponekad je težak,pretežak.Karizmatičnost našeg susreta nije bila slučajna.Zato te molim da ne rušiš mostove.Tko zna?Možda samo Bog?Što će biti sutra?Ne smijemo biti nestrpljivi.Vrijeme će pokazati .A Bog?On nas stavlja na kušnje.I gleda.On nas voli i neće dozvoliti da se uništimo u bilo kojem obliku.Zato polako.Gradimo i dalje prijateljstvo i povjerenje.Ti živi onako kako misliš da je najbolje za tebe.To će biti i najbolje za mene..."
LJubav je najljepši osjećaj na svijetu...Ma koliko li samo vrsta ljubavi na svijetu ima...majčinska ljubav,roditeljska,prijateljska,prema suprotnom spolu,prema nekoj stvari,životinji...Čovjek lako zavoli,ali teško prebolijeva...Teško je pretrpit uvredu osobe do koje ti je stalo,baš zato što od nje očekuješ da te razumije i da uvik stane na tvoju stranu,,Nekad odemo predaleko,pa i ja sama,pa očekujemo da nam osoba do koje nam je stvarno ono stalo čita misli.A to ne može niko:)Evo,sad mi je nedavno jedna prijateljica nakon 2godine i par miseci prekinula s dečkom...A znam,stvarno joj je bilo stalo do njega.Ali veza je valjda prešla u naviku,rutinu...i pukla..ko zna,možda to nije konačan kraj,ali za sada kako stvari stoje,nema obnavljanja te veze.
Pa sad,i to me zbunjuje,kad si s nekim dugo i stalno se čujete,vidite,dopisujete,,,kako znaš jel to više navika ili je još ljubav?!
Jel ono kad ti fali,fali ti jer jednostavno se čujete 2godine stalno ili zato što ga voliš,ma jel ga voliš ili ti se to tako čini....?!
Ma ko bi to razumi,nema ništa zbrkanije od ljudskih osjećaja...
Evo ovi ulomak na početku ovoga posta je iz knjige "Zagrizao sam",to ej autobiografska knjiga koja govori o tipu koji je 4godine proveo s jednom curom,i sad piše o divnim danima provedenima s njim,svojim osjećajima i tako...
E pa ko što ste mogli primijetit on joj govori neka živi kako je najbolje za nju,jer da je to najbolje i za njega! I znate što,ja mislim da on nju stvarno voli!!!Ali pravo ono!jer hrabro je odreć se osobe koju voliš ako to njoj nešto znači...Ja ne bi to mogla,ja bi bila pilana i dosadna i dramatizirala bi(bar tako mislim)...Ali odreć se nekoga s kim bi najrađe proveo svaki sekund svoga života,pustit tu osobu od sebe da bude s kim hoće i još je podupirat u tome ,e to je ljubav!Mislim da je ljubav puno više od sretnih trenutaka-prava ljubav zahtijeva odricanje,praštanje,razumijevanje i toleriranje...
Jer u sreći su svi dobri,ali kad dođu teški dani ,treba znati onome drugome pružiti ruku,pa i dovest sebe u opasnost za tu osobu.
I ko što kažu Luka i Lana ;"prava ljubav nema roka trajanja"Ta ljubav je uvik isto svježa,nova ,uzbudljiva...ne upada u rutinu...:)
Inače,konkretno što se mene tiče,ja sam tip koji zna razmišljat,rezonirat,savjetovat druge,ali zato sebe uvik zaseren,činin gluposti i posli se kajem...I uvik rečen ,aha neću više,ali nema teorije..uvik isto,ajde s godinama će doć i pamet:)
Ne znam za vas ali reče se da se prvi poljubac uvik pamti i ta osoba..i meni se baš poklopilo da je ta osoba i dan-danas u mome životu i to nakon 5 punih godina...Ali on je opet posebna tema...opet sam se zakomplicirala pa ću sad polako završit i ovaj post!ajme koliki je,,a što ću kad mi se laje ,a neman s kin...Ajme sad me Josa zvala da mi reče -BANGLADEŠ!e a to van je jedan što smo ga na ekskurziji u Barceloni bili vidili,prodava je cviće i bi je iz Bangladeša i nama je to bilo ludnica,,,e a ne vidiš svaki dan čovika iz Bangladeša i onda smo ga zaludili ;ja san ga 10 puti pitala da odakle je ,a on bi se zadera:BANGLJADJEŠ!sa nekim naglaskom:))))ajme čapa me smih
mah-mah
Post je objavljen 09.05.2006. u 18:47 sati.