Svaki dan počinje jutrom i Hrvat se diže uz zov prosječnog mjehura. Naravno on je nezaposlen jer otkad je rat počeo, njegova firma koja je otišla u stečaj pa i sama država su mu rekli laku noć i zbogom. Burza mu je zaželjela dobrodošlicu, al ne daju poso nekom od 40 tek tako! Naravno on je nezaposlen kao još nekih pola milijuna njegovih drugara! Jer jebe državu u kojoj ima mnogo zaposlenih!... Jebeš državu u kojoj od 4ipo milijuna stanovnika nema korupcije. I tako prosječni hrvat koji više ne vjeruje ni bogu ni banci drži svoju ušteđevinu u čarapi, u čarapi koju bi najradije navukao na glavu i opljačkao kakvu banku. No onda ipak plati račune koje su pod opomenom pa odluči ne jest taj dan. Ne zato jer nema nego drži čovjek do linije. Ono malo sitnog umjesto kruva uplati u kladionicu, jer jedino u njoj još vidi nadu. Po ko zna koji put ne dobije pa umjesto vladi jebe mater Rogeru Federeru kako je mogo izgubit meč. Kad pogleda neki izlog u gradu ugleda nekog idiota u staklu i najradije bi razbijo izlog. No tko će to platit, pa odustane. Šeta, gleda bogate penzionere, kako šeću lijepom našom nezavisnom domovinom. Iako je branio državu nije dobijo bar poso, ne treba mu mirovina da se oblokaje, a najradije bi se oblokao i oženio, al nema s kim. Žene nema! Radit djecu i da želi nema uvjeta za uzdržavanje i zadržavanje pa bi ga vjerojatno dao u dom ili na prodaju. Pada mu napamet da proda bubreg, je da je najjeftiniji al jetru ne može iako je najskuplja jer bez jetre se ne može. Rado bi je prodao, al jebga ako je proda mrtav je pa kome će onda ić lova a neki s lovom će imat jetru, i ovce i novce, pa odustaje. Prošlo je doba ručka, neki ručaju on ne jer drži vitku liniju, ima on, al ne troši na hranu. Bolje u mobitel nego u stomak. Nafta je malo poskupila pa bolje pješke proć grad nego autom pa bankrotirat. Došlo je popodne, e ako padne kiša, dođe mu da se ubije. Podstanar je, pa malo kasni sa stanarinom, jer ne voli u srednjoj dobi živit s materon. Ko voli. Pada noć, okolo sretniji ljudi imaju obitelj, djecu, a on ima svoju robu na sebi i misli daleko od sebe. Dođe doma, stanodavac mu jebe majku! E jebga, jebi je kolko oćeš para nemam... Pogleda tu televiziju, ode u krpe s malo kapi alkohola, i zaspe bez želje da se ustane... E pa baš je lijepo nekima živjet u nezavisnoj državi! Pomislih i ja dok sam mislio o ovoj priči, pa se sjetih nogometaša i srce mi se stopli kako je bar nekom dobro, i zaspem sa željom da bude svima tako...
Post je objavljen 09.05.2006. u 17:37 sati.