Izlazi: 9. svibanj 2006
Izdavač: Warner Bros
Žanr: Funk Rock Fusion
Broj pjesama: 28 (2 CD)
Jedan od najvažnijih i najutjecajnijih Rock bandova današnjice je nakon mega-uspješnih albuma "Californication" i "By The Way" objavio novi (dvostruki) album...
Iskreno, prije nego sam se odvažio upustiti u preslušavanje ovog zaista velikog albuma, nisam znao što očekivati. Od Peppersa sam već očekivao da ispune album sa polovicom stvari poput "Californication", "Can't Stop" ili "Under The Bridge", a ostatak albuma sa malo slabijim stvarima ali svejedno odličnim materijalom. Izdavanje duplih albuma već dugo nije praksa, te se nije događala od "zlatnih" vremena vinilnih ploča. No izdavanjem dvostrukog albuma "Mezmerise/Hypnotize" System Of A Downa te sada ovoga je i to postalo moderno, što uopće za nas slušaoce nije loše. Kada je već spomenuti album "Mezmerise/Hypnotize"bio objavljen, dva CD su izašla u razmaku od šest mjeseci, te je band taj koncept pravdao time da su željeli da njihovi fanovi dobiju dovoljno vremena "probaviti" oba albuma. Unatoč pametnoj ideji, SOAD je dobio mnoštvo kritika jer su ta dva albuma zajedno trajala nešto manje od sat i pol, te su vrlo lagano mogli izaći kao jedan album. Upravo je to albumu "Stadium Arcadium" najveći problem i zamjerka. Ima mnoštvo stvari, njim 28, te je sav taj materijal teško preslušati odjednom i za to bi vam trebalo oko pet sati, samo za prvo slušanje.
Ako zanemarimo pomalo apsurdnu zamjerku (previše objavljenog materijala), album je F-E-N-O-M-E-N-A-L-A-N.
Red Hot Chili Peppers je band koji postoji već dvadeset tri godine, davno su navršili četrdesetu te im je ovo deveti album. Band koji je početkom devedesetih bio poznat po tome što su doslovno shvačali onu staru "sex, drugs 'n' rock'n'roll", sada se "očistio", te njegovi članovi sada uživaju u kuhanju nutricionističke hrane, meditaciji te šetnji pasa po svojim posjedima. Kod mnogih bi to bio znak za uzbunu, no ne brinite, ovo nije neki akustični album balada starih oronulih rokera. Vjerujte mi, ima i previše materijala za neke bijesne moshpitove u prvih nekoliko redova na najavljenoj promotivnoj turneji
Od frenetičnih, funky riffova John Frusciantea, do groovy bas linija Flea, preko žestokih fillova Chad Smitha na bubnjevima i uvijek genijalnom glasu frontmana Anthony Kiedsa, na albumu se stvarno ima što za čuti.
John Frusciante izvrsno eksperimentira sa miješanjem bluesa, funka, klasičnog rocka, punka i metala, ponekad svega u istoj pjesmi.
"Charlie" (ne samo o kokainu kako sam saznao:-) je sinkopirana poslastica himničke veličine, dok pjesme poput "Snow (Hey Oh)" ignorira svu logiku kada na briljantan tekst, ubaci "hey oh, whoo ah oh" refren, ali nije važno. Funkcionira. "Hard to Concentrate" je najnježnija pjesma koju su Peppersi ikada napravili. "Hey" je još jedna prekrasna pjesma sa svojim "wah-wah" gitarskim solažama- slično onome što je Eric Clapton radio u '80.-ima
Ima tu mnogo toga i ne bi bilo dovoljno tisuću riječi da se ovaj album pošteno opiše, jednom riječju; briljantno.
Party povodom izlaska novog albuma održati će se ove subote u klubu Boogaloo, Vukovarska 68! Vidimo se!
Popis pjesama:
DISK 1: JUPITER:
1.Dani California 2.How (Hey Oh) 3.Charlie 4.Stadium Arcadium 5.Hump De Bump 6.She's Only 18 7.Slow Cheetah 8.Torture Me 9.Strip My Mind 10.Especially In Michigan 11.Warlocks 12.C'mon Girl 13.Wet Stand 14.Hey
DISK 2: MARS:
1.Desecration Smile 2.Tell Me Baby 3.Hard To Concentrate 4.21st Century 5.She Looks To Me 6.Readymade 7.If 8.Make You Feel Better 9.Animal Bar 10.So Much I 11.Storm In A Teacup 12.We Believe 13.Turn It Again 14.Death Of A Martian
Post je objavljen 09.05.2006. u 15:42 sati.