Marketing
snovi
Jučer smo posli posla muž i ja otišli pogledat stan u maloj lipoj zgradici....90 prekrasnih kvadrata stana, s galerijom s dvi sobe i kupatilom....i onda smo se depresivni vratili doma i započeli bitku sa ciframa, nadajući se da ćemo naći neku računicu koja nas neće upropastiti. Trenutno takva ne postoji.
Zaspali smo.
Sex - opet ništa.
Nikako da sinhroniziramo tu našu želju za sexom, prerijetko nam se seksa u isto vrime.
Pa onda ništa.
Jutros sam ga odvela na naplatne kućice, ide na teren u Neum.
Pa smo se odmah ujutro posvađali...
Svaki put isto - njemu se ne ide. ja ne bi da ide, stvori se nervoza, i onda umisto da uživamo još malo prije nego ode - mi se pokoljemo.
Kako bi volila da dođemo do onog stana.......
(135 000€, na 30 godina to je oko 4000 kuna + 3000kuna drugih kredita + 2 dice + režije + hrana +++++++; ima ko kakvu ideju? Legalnu?)
Imam skoro 30 godina u guzici i najveća mi je želja postala na svitu imat svoj lipi mali kut, tamo di sam ja šef!
Mama, žena, uzdanica, odrasla.... - možda bi se onda tako osjećala!
A ovako?
Meni se ništa u životu nije prominilo, osim što, eto, nosim prsten (ne volim prstenje jer grizem nokte pa ta kombinacija bezveze izgleda) i što imam dijete.
Muža ne vidim, 5 dana u misecu živimo skupa. Živim i dalje s mamom i tatom, izlazim svaki drugi,treći vikend (kamo sreće da je para za svaki - eto takva sam ja).....
A navečer svašta zamišljam....
Da sam dobila na lotu, da mi je neka baka kojoj sam pomogla nosit kesicu iz dućana do doma ostavila stan (
), da radim nevjerovatno dobro plaćen posao, kao i moj muž, pa smo si kupili stančinu prekrasnu i dijelimo novce kome god jadnom treba.....
Onda shvatim da neću tako nikad zaspat.
Pa krenem u drugom smjeru.
Prisjećam se kako me tata nosio na vratu na plažu na Borik i kako smo po cili dan trčali po pijesku, bacali kamenčiće u more, gradili kule u pijesku....
Prisjećam se kako nas je sve tri sestre mama dragala i ljubila prije spavanja (još uvijek nas ljubi za laku noć!).....
Prisjećam se svojih omiljenih cipela, tako sam plakala kad sam ih prerasla....
Sjetim se starih crtića, pjesmica, filmova....
I zaspem... i sve barem do jutra bude prekrasno....
Post je objavljen 09.05.2006. u 13:00 sati.