Marketing
Fifi the kokoš
Ovo je priča o Fifiju the kokoši. Fifi, naravno, nije bio svakodnevna, obična kokoš. Čak bismo mogli reči da je malo odstupao od normalnih kokoši. Vidite, Fifi je bio bezglava kokoš. Ako ćemo biti precizniji, Fifi je bio bezglavi Wyandottski pijetao.
Morao bih napomenuti da nije uvijek bio bezglava ptica. Dapače, rođen je 100% normalan, skupa s glavom (većina normalnih kokoši imaju po primjerak) u Fruiti, Coloradu.
Desetoga rujna 1945., Fifijev kratki, pet-i-po-mjesečni život je prijetio preokretom. Njegovi vlasnici, Lloyd i Clara Olsen zaključili su da je vrijeme klanja. Neke ptice bi prodali, a neke pojeli. I tako su oni krenuli prema kokošinjcu...
Pazi, Fifi!
Kao što i možete zamisliti, gospodin Olsen je odsijecao pticama glave, dok ih je gospođa Olsen čerupala.
Svuš! Čulo se kada se sjekira spustila na Fifijev vrat i ponešto zasmetala. Ode Fifijeva glava!
Fifijeva glava je bila mrtva koliko to glava može biti, ali tijelo baš i nije umrlo.
Znam šta sad mislite, kokoši kratko vrijeme trče uokolo i bez glave, odakle i taj izraz, a i svi znaju da one tako mogu proživjeti i punu minutu.
Očito, Fifija nitko nije upoznao s pravilima igre Života. Njegova glava možda i je ležala na podu nepomično, ali on nije vidio (nije vidio - ha ha!) zašto bi ga to spriječilo da šeće okolo kao da se ništa nije dogodilo. Slijedećeg dana, Fifi je i dalje bio na nogama, pa ga je Lloyd odlučio nahraniti, gurajući mu hranu u vrat. Fifiju to nije smetalo te je iz dana u dan dobivao na težini.
Fifi se još uvijek uspinjao i balansirao po krovovima. A kukurikanje mu se sastojalo od guturalnog grgljanja. Čak se povremeno pokušavao timariti svojom nepostojećom glavom, za koju nije primjetio da mu fali.
Moram u školu. Ne stignem više pisati. Nastavak - završetak slijedi.
Post je objavljen 09.05.2006. u 12:52 sati.